Av-av na dječjem igralištu

Danas se u MO Gaženica u Zadru održava izložba pasa.
Izložba se održava na igralištu koje se nalazi ispred zgrade MO-a u kojoj svoje prostorije ima Kinološko društvo Dalmatinski pas iz Zadra(ne znam jesu li oni i organizatori izložbe). Navedene prostorije je društvo unajmilo od MO-a. Zgrada je u vlasništvu Grada.

Dalmatinski pas

Otišao sam na izložbu jer volim pse. Pred desetak godina sam bio ponosni vlasnik vrhunske ženke njemačkog ovčara.
Dođem tamo i imam što vidjeti.
Sve super, sve krasno, međutim…djeca koja se koriste tim igralištem su onemogućena u svojoj igri. Organizatori su zauzeli igralište, ogradili ga trakom i točno ispod koša stavili stol za ocjenjivački žiri.

Stol ispod koša

Djeca su za to vrijeme bila na stepenicama ispred zgrade i u jednom kutu igrališta.

Djeca na stepenicama

Djeca uz ogradu

Neki od pasa su ostavili i podsjetnike na svoj boravak na igralištu koje nesavjesni vlasnici nisu uklonili.

Pseći "suvenir"

Pred koju godinu je na istom mjestu organizirana takva izložba i nitko nije očistio pseće “suvenire” nakon izložbe. Djeca su sama čistila.

Jesu li nam psi vrijedniji od djece? Gradimo li igrališta za djecu ili za pse? Je li činjenica da netko ima prostor u zgradi u najmu dovoljna da može potjerati djecu s njihovog igrališta? Je li istina da tko voli životinje voli i ljude? Znade li gradska uprava kome daje prostor u najam i kako ga ovaj koristi?

Srk i čepić na tribini

Već neko vrijeme Đurđa Adlešič se trudi prikazati kao netko tko želi spriječiti nerede na sportskim natjecanjima. Pa je najavila Zakon o navijačima. Većina navijačkih udruga se obrušila na njen prijedlog jer navijače izjednačuje s huliganima.
Podršku Đurđi Adlešič da iskorijeni neželjene scene na sportskim borilištima pružio je pred mjesec dana i premijer doktor Ivo Sanader.
I onda se dogodi finale svjetskog rukometnog prvenstva između Hrvatske i Francuske. Utakmicu nipošto nije htio propustiti ni premijer doktor Ivo Sanader. Slovenski premijer Pahor se nije odazvao Sanaderovom pozivu i nije došao.
I tako premijer doktor Ivo Sanader zavalio se u udobnosti VIP lože u društvu Jadranke Kosor. Kad već nema Pahora da ne bude čovjek sam.
I? I ispija neko fino bijelo vino:

U Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima(koji je na snazi od 2003.) piše:

…
Članak 3.
(1) Športskim natjecanjem u smislu ovoga Zakona smatra se svako pojedino natjecanje u okviru sustava športskih natjecanja uspostavljenog na temelju Zakona o športu, u kome se natječu domaći i gostujući športski klub.
…
(4) Športskim objektom u smislu ovoga Zakona smatra se, pored športskog objekta prema odredbama Zakona o športu, i drugi zatvoreni ili otvoreni objekt koji služi obavljanju drugih djelatnosti kada se povremeno koristi za športsko natjecanje.
(5) Alkoholnim pićem u smislu ovoga Zakona smatra se svako piće koje sadrži alkohol.
…
Članak 32.
(1) Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, pored zaštitnih mjera propisanih Zakonom o prekršajima, izreći i zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima u trajanju koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od dvije godine računajući od pravomoćnosti sudske odluke.
(2) Zaštitna mjera zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima može se izreći i bez izricanja kazne.
(3) Za prekršaje propisane ovim Zakonom zaštitna mjera oduzimanja predmeta obvezno se izriče.
…
Članak 39.
(1) Novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje tri dana do najdulje 30 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja:
1. posjeduje ili konzumira alkoholna pića ili opojne droge ili posjeduje pirotehnička sredstva, oružje i druga sredstva pogodna za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja prilikom dolaska i/ili prilikom odlaska sa športskog natjecanja (članak 4. podstavak 1.)

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima kaže:

Članak 1.
U Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (»Narodne novine«, br. 117/03.) u članku 3. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Športskim natjecanjem u smislu ovoga Zakona smatra se svako pojedino natjecanje u okviru sustava športskih natjecanja uspostavljenog na temelju Zakona o športu, u kome se natječu domaći i gostujući športski klub, međunarodno natjecanje organizirano na području Republike Hrvatske, natjecanje u sustavu europskih i svjetskih športskih organizacija, natjecanje za koje postoji procjena mogućnosti izbijanja nereda i nasilja te natjecanje u inozemstvu u kojem sudjeluje reprezentacija ili športski klub iz Republike Hrvatske.«
U stavku 4. iza riječi: »natjecanje« dodaju se riječi: »te prostor na kojem se ulazak i kretanje osoba uvjetuje posjedovanjem ulaznice ili posebne dozvole koju izdaje organizator natjecanja«.
…
Članak 12.
U članku 32. stavku 1. mijenja se i glasi:
»(1) Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Zakonom o prekršajima, izreći i zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske, u trajanju koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od dvije godine računajući od pravomoćnosti sudske odluke.«
U stavku 2. iza riječi: »prisustvovanja« dodaje se riječ: »određenim«.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4., 5. i 6. koji glase:
»(4) O počinitelju prekršaja kojem je izrečena zaštitna mjera iz stavka 1. i 2. ovoga članka ili mjera opreza sud osim podnositelja zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka obavještava i nacionalni športski savez, koji obavijest o mjeri dostavlja organizatorima športskih natjecanja odnosno ugovornim distributerima ovlaštenim za prodaju ulaznica te klubu odnosno udruzi navijača.
(5) Organizator športskog natjecanja ili ugovorni distributer odbit će prodati ili dodijeliti ulaznicu za određeno natjecanje osobi kojoj je izrečena zaštitna mjera iz stavka 1. i 2. ovoga članka ili mjera opreza za vrijeme dok traje ta zaštitna mjera ili mjera opreza.
(6) Organizator športskog natjecanja dužan je poduzeti mjere za onemogućavanje pristupa na prostor športskog objekta osobi kojoj je izrečena zaštitna odnosno sigurnosna mjera zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima ili mjera opreza.«
…
Članak 17.
Članak 39. mijenja se i glasi:
»(1) Novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 3 dana do najdulje 30 dana kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja:
1. posjeduje ili konzumira alkoholna pića ili opojne droge ili posjeduje pirotehnička sredstva, oružje i druga sredstva pogodna za nanošenje ozljeda ili za stvaranje nereda i nasilja prilikom dolaska i/ili prilikom odlaska sa športskog natjecanja (članak 4. podstavak 1.)
…
Članak 18.
Iza članka 39. dodaju se članci 39.a i 39.b koji glase:
…
Članak 39.b
(1)Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ustrojava i vodi zbirku podataka prijestupnika i događaja na športskim natjecanjima.
(2) Zbirka podataka iz stavka 1. ovoga članka sadrži: osobne podatke o navijačima (ime i prezime, ime oca/majke, datum i mjesto rođenja, spol, nadimak, pseudonim, zanimanje, pripadnost klubu navijača ili navijačkoj skupini, fotografiju te svaku informaciju koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati), podatke o navijačkim skupinama sklonim nasilju i nedoličnom ponašanju; podnesenim kaznenim prijavama i zahtjevima za pokretanje prekršajnog postupka; izrečenim mjerama opreza, kaznama, sigurnosnim i zaštitnim mjerama; dovedenim i zadržanim osobama te podatke dobivene od inozemnih policijskih tijela.
(3) Podaci iz stavka 2. ovoga članka mogu se koristiti za razmjenu u okviru međunarodne policijske suradnje, a mogu se davati i drugim korisnicima sukladno propisu kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
(4) Podaci iz stavka 2. ovoga članka čuvaju se deset godina.«

Dakle iz navedenoga se može vidjeti da premijera doktora Ivu Sanadera treba kazniti s 1 000,00-10 000,00 kn ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 3 dana do najdulje 30 dana, izreći zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja određenim športskim natjecanjima na području Republike Hrvatske, o tome obavijestiti i nacionalni športski savez koji onda treba obavijestiti distributere ulaznica. Također, MUP treba njegove podatke ubaciti u zbirku podataka prijestupnika i čuvati te podatke 10 godina. I naravno, MUP treba te podatke koristiti za razmjenu u okviru međunarodne policijske suradnje.

Ajde Đurđa, što se čeka? Uvedi reda na sportskim terenima. Ili misliš da se ne treba držati zakona kao pijan(kako prigodno) plota?

A sve zbog jedne čokoladice…

Glas Slavonije je objavio plaćeni oglas u kojem je objavljen ugovor između Ante Đapića i Vlade Zeca. Nisam pročitao cijeli ugovor jer ga nigdje nisam mogao naći. Postoji samo dio ugovora koji je objavljen na webu(zanimljivost je da je Zec potpisan sa mr. ispred imena, a Đapić nije). Ako netko ima link na cjelovit ugovor neka ga stavi.
Po medijskim izvješćima je u ugovoru uglavljena obaveza da Vlado Zec(odnosno Kamen Ingrad d.d.) treba organizirati i financirati HSP-ov 5. Sabor, urediti i opremiti prostorije HSP-a, otplatiti Đapićev stan u Zagrebu, renovirati Đapićevu kuću u Osijeku, a zauzvrat će Kamen Ingradu biti otpisani dugovi prema državi.
USKOK je navodno pokrenuo istragu oko tog ugovora. Iako je prije nekog vremena USKOK odbacio kaznenu prijavu protiv Đapića. Zbog tog odbacivanja prijave suspendiran je Robert Petrovečki.
Medijski izvjestitelji dokaze za mutne rabote vide u činjenici da Anto Đapić sa svojim i sa prihodima svoje supruge nije mogao steći imovinu koju posjeduje. I ima tu neke logike.
S druge strane, Kamen Ingradu su zaista otpisani dugovi prema državi. U iznosu od 30 000 000 kn. Dugove je otpisala Vlada pod predsjedanjem Ive Sanadera. Na zastupničko pitanje Milanke Opačić o tom otpisu dugova Ivo Sanader je tada rekao:

Tražio sam da se sve radi po zakonu, pa i u tom slučaju koji smo naslijedili od vaše vlade, ali i da se zaštiti 700 radnika te tvrtke.
Da ste socijalna stranka, to biste podržali, ali je očito da SDP nije socijalna stranka

Klub zastupnika HNS-a tada traži da se pokrene postupak utvrđivanja sukoba interesa za Đapića, Sanadera i Zeca.
Tadašnji glasnogovornik Vlade i HDZ-a Ratko Maček je to komentirao:

Vrlo je neozbiljno, vrlo neodgovorno i na osnovu vrlo paušalnih ocjena da si neki ljudi daju za pravo pokretati ovakve postupke.
Naravno, argumentima ćemo dokazati da to apsolutno ne stoji i da je ovo samo pokušaj skupljanja jeftinih političkih bodova.

HSP-ovac Pero Kovačević je tada rekao:

Ovo što govore o Đapiću nema nikakve veze sa stvarnošću jer Đapić niti je član Vlade niti može utjecati na Vladu. Vlada je sve u slučaju Kamen Ingrada i drugih poput Konstruktora i sličnih kamenoloma koji su ilegalno radili rješavala po propisima koje je donijela bivša Vlada.

Nešto prije toga je Đapić izjavio da je Zecov politički dužnik.

Osam mjeseci poslije Vlado Zec je uhićen zbog zloporabe položaja i ovlasti u poslovanju. Naime, Požeško-slavonska županija s tadašnjim HDZ-ovim županom Antom Bagarićem i Županijska uprava za ceste su nezakonito dijelili kredite. Kredit je dobio i Vlado Zec, ali novac nije vratio. Anto Bagarić ne mora brinuti za uhićenje. On je danas uvaženi zastupnik u Saboru.

Kao što je uvaženi zastupnik u Saboru i Branimir Glavaš. Koji je jedno vrijeme bio izuzetno blizak s Antom Đapićem dok nije otkrio da mu Đapić jede čokoladice koje su bile namijenjene Glavašu dok je Glavaš štrajkao glađu.
Nekako u isto vrijeme u Glavašu se rasplamsala stara ljubav prema Sanaderu, pa kad god Sanaderu ponestane ruku u Saboru Glavaš uskače.

A sad na početak. Zec je izvršio svoje obaveze iz ugovora s Đapićem. Zecu su brisani dugovi prema državi što je prema ugovoru bila Đapićeva obaveza. Đapić(kao što je to lijepo pojasnio Kovačević) nije član Vlade.
Postavlja se pitanje tko je karika između Đapića i Vlade da je Đapić mogao utjecati da se Zecu brišu dugovi.
Možda su karike predsjednik HSP-a i predsjednik HDZ-a? Jer ne treba zaboraviti da su u to vrijeme HSP i HDZ bili koalicijska vlast u Požeško-slavonskoj županiji.

Ali…neka institucije rade svoj posao.

Organizirani kriminal i neorganizirano društvo

U čvrstim kandžama organiziranog kriminala Hrvatska je osuđena na propast. Organizirani kriminal koji se isprepleo kroz gospodarstvo, politiku, tajne službe, policiju, pravosuđe, obrazovanje, zdravstvo…nas guši, melje, ždere iz dana u dan.

Crkva, koja se predstavlja kao moralni autoritet u društvu, ne reagira. Nekoć davno su spomenuli „grijeh struktura“ i misle da je to sve što mogu napraviti i da je to sasvim dovoljno.

Ostali smo prepušteni sami sebi jer u sve ove gore nabrojane se ne možemo pouzdati i nadati da će nas osloboditi. A oni to ne mogu jer su ili nesposobni ili su oni ti od kojih se treba osloboditi jer organizirani kriminal bez podrške tih struktura ne može opstati.

I znamo mi to svi. I tepamo si kako smo pametni kad smo to tako dobro shvatili.

Prije par dana je jedan 15-ogodišnjak trebao apelirati na građane da se trgnu i iziđu na ulicu. Dijete shvaća ono što svi shvaćamo, ali to dijete je pokušalo nešto konkretno i učiniti.

I kako mi tom djetetu odgovorimo? Mali ti si budala!

U cijeloj državi tisuću ljudi iziđe na ulicu. Ma da je izišlo i 10 puta veći broj građana ista poruka bi tom djetetu bila.

Jer nismo izišli svi, jer nismo digli glas, jer smo ostavili to dijete samo na ulici.

Pišu se tekstovi da nam treba Eliot Ness. Eliot Ness je simbol borbe protiv organiziranog kriminala. Netko tko je spreman sve žrtvovati da bi stao na kraj bandi. Sve, uključujući i život, svoj i svoje obitelji.

Imamo li pravo zahtijevati postojanje takve osobe?

Mnogi će zasigurno reći da imamo jer kao građani ove zemlje imamo pravo tražiti da nas država štiti.

Ja nisam siguran da imamo to pravo.

Tko nam daje za pravo tražiti od nekoga da da svoj život ako mi nismo spremni dati pola sata vremena da iziđemo na ulicu?

Tko nam daje za pravo tražiti ugrožavanje nečijeg djeteta ako nismo u stanju poslušati svoje dijete kad nam kaže da je vrijeme da iziđemo na ulicu?

Tko nam daje za pravo tražiti išta kad nismo u stanju tražiti?

Pitaj Boga di je sir

Ovih dana sam, kao vjerojatno svi koji prate što se događa, razmišljao o akciji originalno osmišljenog kodnog naziva „Index“. U toj akciji je dopao šapa hrvatskog pravosudnog sustava lik koji je za ispit navodno dobio tri pladnja pršuta(nije specificirano radi li se o drniškom, posedarskom, istarskom pršutu ili je u pitanju neki uvozni jad).
Svi koji ste se ikada našli u situaciji(pirevi, krizme, krštenja, rođendani, stranački domjenci, partijski domjenci, božićni domjenci i slične prigode) da ispred sebe vidite pladanj pršuta zamijetili ste da se uvijek na pladnju sa pršutom nađe i sir. Nerijetko su tu i masline(ponekad u obje varijante i crne i zelene, a zna se dogoditi da budu i one probušene sa paprikom ili nečim drugim u toj rupi), ali bez sira ne ide nikako. Sir je neizostavni dio pladnja s pršutom da bi se uopće mogao nazvati pladanj pršuta.
Za svakoga sa zdravom logikom nameće se jedno pitanje: Gdje je nestao sir sa ta tri pladnja iz akcije originalno osmišljenog kodnog naziva „Index“?
Hoće li cijeli slučaj pasti jer nema sira? Ne vjerujem da će se moći iti jednom sucu u Hrvatskoj prodati priča da je pladanj pršuta bio bez sira. Ta ako itko znade kako izgleda pladanj pršuta oni bi mogli znati.

Čitam kako se generalu(ima li on još uvijek taj čin?) Vladimiru Zagorcu ne može suditi za tajne račune prilikom kupovine naoružanja tijekom rata. Hrvatska u svom zahtjevu za izručenje, po riječima Zagorčeva odvjetnika Zvonimira Hodaka, nije niti spomenula te račune. Kaže još Hodak da se Zagorcu može suditi samo za dijamante.

Dakle, sudit će mu se za misteriozne dijamante, a za pljačku novca namijenjenog kupovini naoružanja za hrvatsku obranu izgleda da nikom ništa jer je u tom dijelu priče se došlo tek do predistražnih radnji.

Hoće li i ovaj slučaj pasti jer ne znaju objasniti gdje je sir?

Gore sam u jednoj zagradi postavio pitanje ima li Vladimir Zagorec još uvijek čin generala. Ako ima cijela ova priča oko izručenja je nepotrebna.
Mogao mu je jednostavno predsjednik RH Stjepan Mesić, koji je ujedno i vrhovni zapovjednik oružanih snaga, izdati izravnu naredbu: „Dolazi kući!“ Znamo da se izravna naredba od direktno nadređenog u vojsci ne smije odbiti.

Indeksirani Index

Dragan Primorac, ministar znanosti, obrazovanja i športa:

Ne znam što je to, doista ne znam. Mobitel mi je u automobilu… Moram provjeriti.

Dragan Primorac, ministar znanosti, obrazovanja i športa:

Znali smo od početka za akciju ‘Indeks’ budući da smo još prije dvije godine pokrenuli nadzor nad Prometnim fakultetom. Inicirali smo akciju te dostavili dokumente Uskoku.

Kaže se da je jutro pametnije od večeri, ali je naš vrli ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac okrenuo tu narodnu poslovicu.

Ujutro, nekoliko sati nakon što je počelo veliko finale akcije kodnog naziva „Index“ ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac nije imao pojma o čemu se radi. Čak je mislio da se radi o splitskom Veleučilištu. Naravno, to mu nije ni malo smetalo da nekoliko sati kasnije iziđe pred novinare i mrtav hladan s kožom na obrazima debljine đona na cipelama iz 70-ih godina prošlog stoljeća izjavi kako je upravo on inicijator akcije.
Business.hr je njegovu izjavu stavio kao biser dana. Ja bih se usudio reći da ovo može slobodno u konkurenciju bisera godine.

Glas narodni:

Druže Drago, narodu ne laži,
budi čovjek čvrsta stava.
Ajde lijepo, iskreno nam kaži,
nemaš pojma ni gdje ti je glava.

Prosvjed zbog imenovanja Branka Perana za šefa PU zagrebačke

Hrvatska blogerska organizacija je poslala priopćenje za medije kojim prosvjeduju protiv imenovanja Branka Perana za šefa PU Zagrebačke.

Priopćenje prenosim u cijelosti:

Hrvatska Blogerska organizacija oštro prosvjeduje protiv postavljanja Branka Perana za šefa zagrebačke policije.

1.

Osnovni je razlog našeg prosvjeda postupanje Branka Perana, kao načelnika Policijske uprave šibensko-kninske u slučaju našeg kolege blogera “Šibenskog konobara” (http://sibenskakonoba.blogspot.com/). Nastojeći doznati ime autora koji je kritično pisao o lokalnoj politici i političarima, Peran je promtno suspendirao djelatnika osumnjičenog da je autor. Pogledajte intervju s pravim autorom bloga: Nisam kriv, samo tužan, razočaran i zabrinut (http://www.novi-tjednik.hr/index.asp?dID=845).

Ovo je jedan od slučajeva progona slobode govora, koji su bili poticaj za osnivanje Hrvatske blogerske organizacije. HBO stoji iza riječi koje je “Šibenski konobar” tada izrekao:

Internet se smatra jednim od najdemokratičnijih i najslobodnijih medija. Njegovo postojanje je strahovito unaprijedilo društvo. Činjenica je da se ovakvim napadima na blogere nastoji posijati strah među njima. (…) blogovi ovakvog tipa svugdje su u svijetu, kojemu mi toliko silno želimo pripadati, normalna pojava i čak obvezatni dio demokracije.

2.

Iako zagrebačka policija očigledno ima problema u borbi s organiziranim kriminalom, i nužne su promjene, ne shvaćamo zašto je bilo potrebno dovoditi nekog iz Šibenika na vodeći položaj, mimo brojnih visokobrazovanih i iskusnih stručnjaka u Zagrebu.

3.

Biranje i imenovanje na vodeće pozicije u zagrebačkoj Policijskog upravi netransparentno je i očito se obavlja po političkim, a ne stručnim kriterijima.

Nova olimpijska disciplina-bacanje TV-a u dalj

Ovaj tekst je išao kao komentar na DEMOS-ov dnevnik, pa me je Oštrić nagovorio da ga podignem kao samostalan post.
Uz neznatne preinake teksta, evo poslušat ću Oštrića.

Jučer je naš plivač Nikša Roki(rijetka svijetla točka naše plivačke reprezenacije na ovim igrama) plivao u kvalifikacijama. Nije prošao u polufinale, ali je postavio novi državni rekord. Nastup sam gledao na Eurosportu. Istovremeno je na HTV2 išao prijenos teniskog meča Đoković(SRB)-Ginepri(SAD).
Zašto su jedan srpski i jedan američki tenisač imali prednost pred hrvatskim rekorderom na našoj javnoj televiziji?
Nekidan je Josip Glasnović nastupao u streljačkoj disciplini trap. Osvojio je peto mjesto. Išao je prijenos i na kraju je Glasnović bio na diobi petog mjesta i trebalo se dogoditi raspucavanje za to peto mjesto. U tom trenutku komentator na HTV2 doslovno kaže

ali to više nije zanimljivo i predlažem da odemo

i prijenos trapa završi bez da znamo kako će proći naš natjecatelj. I umjesto da, kad je već prekinut prijenos nastupa našeg reprezentativca, odemo do bazena gdje su igrali vaterpolo Hrvatska-Italija, HTV2 nam pusti nekoliko minuta reklama.
Isti dan su naši plivači imali kvalifikacije.
I opet sam morao gledati na Eurosportu jer je na HTV2 išao prijenos odbojke na pijesku između dvije ekipe(ne sjećam se koje dvije, ali niti jedna se nije zvala Hrvatska).
Osvajačica prve medalje za Hrvatsku na ovim igrama i prve hrvatske ženske olimpijske medalje na ljetnim igrama uopće, Snježana Pejčić je dobila na HTV-u niti minutu za izjavu.
Za košarkaški kvalifikacijski turnir(koji je hrvatske košarkaše lansirao na olimpijske igre) pred koji tjedan svi znamo kako je bio popraćen-nikako. I kad je Cvitković prigovorio zbog toga bio je suspendiran.
Nakon završenih olimpijskih igara će nam se HRT hvaliti kako su nam omogućili toliko i toliko sati izravnog prijenosa iz Pekinga, a to što u tim izravnim prijenosima smo gledali sve osim hrvatskih sportaša nikoga nije briga.
Danas nastupa naš plivač Duje Draganja u kvalifikacijama na 100 slobodno. Nastup je u 12:30.
Bacite oko na program HTV2. U to vrijeme će ići snimka rukometne utakmice Hrvatska-Brazil. Kao da snimku ne mogu pustiti pola sata prije ili pola sata kasnije.
Znači Draganju moram opet na Eurosportu gledati.
U vremenu od kad sam napisao komentar do objave ovog dnevnika Draganja je odradio svoju utrku. Nije se plasirao dalje u polufinale, ali to gledatelji HTV-a još uvijek ne znaju. Ja sam pogledao trku na Eurosportu, a HTV2 je u vrijeme Draganjine utrke dao snimku rukometne utakmice Hrvatska-Brazil, a Draganjinu utrku će dati malo poslije-u snimci.
Kad čovjek pogleda kako HTV prati ove olimpijske igre dobije dojam da imamo svega nekoliko olimpijaca, a u stvari ih je oko 100.

Pajo Patak odao podatak

U današnjoj Slobodnoj Dalmaciji jedna vijest mi je privukla pažnju. U članku (autori Tonka Čubelić i Marko Didić) piše o djevojci iz Splita koja je krađom identiteta oštetila dvije žrtve.

Najobičniji članak iz crne kronike koji sam na brzinu preletio dok nisam došao do jedne rečenice koja otkriva puno više od samog čina prijevare koji je izvela 29-godišnja djevojka.

Naime, dok je prvoj žrtvi ukrala identitet iskoristivši činjenicu da ima isto ime i prezime kao žrtva(pa čak i mjesec i godinu rođenja), kod druge žrtve je situacija malčice drugačija.

Najprije je nazvala PBZ banku u kojoj žrtva ima račun, prijavila nestanak i tražila novu karticu. Iz banke, očito, nikome nije palo na pamet provjeriti tko zove. Dakle, može bilo tko nazvati umjesto vas i prijaviti nestanak kartice i zatražiti izdavanje nove. Prilično sigurna banka, zar ne? Ili je samo službenica glupača?

Prevarantica je također nazvala firmu u kojoj žrtva radi, rekla im da zove iz Porezne uprave i zatražila žrtvin matični broj. I dobila ga!! I opet nikome nije palo na pamet provjeriti tko uistinu zove. Koliko netko treba biti glup pa nečije podatke dati na osnovu jednog telefonskog poziva? A dolje niže u jednom citiranom članku zakona vidjet ćete da postoji točno određena procedura(pisani zahtjev) za izdavanje nečijih osobnih podataka.

Zakon o zaštiti osobnih podataka jasno kaže:

…

Članak 7.

Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati:

– uz privolu ispitanika ili

– u slučajevima određenim zakonom.

U slučaju prikupljanja i obrade osobnih podataka uz privolu ispitanika, osobni se podaci smiju prikupljati i dalje obrađivati samo u svrhu za koju je ispitanik dao privolu.

Bez privole ispitanika osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obrađivati:

– u svrhu izvršavanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka, ili

– u svrhu zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u slučaju kada ispitanik fizički ili pravno nije u mogućnosti dati svoj pristanak, ili

– ako je obrada podataka nužna radi ispunjenja zadataka koji se izvršavaju u javnom interesu ili u izvršavanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih podataka, ili

– ako je ispitanik sam objavio te podatke.

…

Članak 11.

Voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim korisnicima na temelju pisanog zahtjeva korisnika ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti korisnika.

Pisani zahtjev mora sadržavati svrhu i pravni temelj za koriš­tenje osobnih podataka te vrstu osobnih podataka koji se traže.

Zabranjeno je davanje osobnih podataka na korištenje drugim korisnicima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Osobni podaci obrađeni u znanstveno-istraživačke i statis­tičke svrhe ne smiju omogućiti identifikaciju osobe na koju se osobni podaci odnose.

U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, voditelj zbirke osobnih podataka vodi posebnu evidenciju o osobnim podacima koji su dani na korištenje, korisniku osobnih podataka i svrsi za koju su osobni podaci dani.

…

Članak 36.

Novčanom kaznom od 20.000,00 do 40.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj:

1. izvršitelj obrade koji prekorači granice svojih ovlasti ili osobne podatke prikuplja i obrađuje za drugu namjenu osim ugovorene ili ih daje na korištenje drugim korisnicima ili ne osigura provođenje ugovorenih mjera zaštite osobnih podataka (članak 10. stavak 3.),

2. voditelj zbirke osobnih podataka koji ne uspostavi evidenciju koja sadrži temeljne informacije o zbirci osobnih podataka ili evidenciju vodi nepotpuno (članak 14.),

3. voditelj zbirke osobnih podataka ili korisnik koji nije osigurao odgovarajuću zaštitu osobnih podataka (članak 18.),

4. voditelj zbirke osobnih podataka, korisnik ili izvršitelj obrade koji onemogući Agenciju u obavljanju radnji iz članka 32. stavka 5. i 6. ovoga Zakona,

5. voditelj zbirke osobnih podataka ili izvršitelj obrade koji ne postupi po naredbi ili zabrani Agencije (članak 34. stavak 1.),

6. ravnatelj Agencije, zamjenik ravnatelja te zaposlenici stručne službe Agencije koji otkriju povjerljive podatke koje saznaju u obavljanju svojih dužnosti (članak 35.).

Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

…

Ovo je jedan slučaj otkrivanja tuđih osobnih podataka, a siguran sam da ih ima dosta. Ovaj je dospio u novine samo zbog toga što je vlasnica osobnih podataka postala žrtva prevarantice. A što je sa onim slučajevima kad netko odaje ili prodaje naše osobne podatke, a vidimo da na vrlo jednostavan način možete doći do nečijih zaštićenih osobnih podataka? Pa čak je i Porezna uprava prošlih godina slala rješenja o povratu poreza(ne znam kako su ove godine izgledale omotnice jer još nisam dobio rješenje) sa dva prozorčića na omotnici. U većem prozorčiću je ime, prezime i adresa poreznog obaveznika, a u drugom manjem prozorčiću JMBG obaveznika. Na taj način svima koji su u doticaju s omotnicom od Porezne uprave, preko kurira koji ih nose na poštu, djelatnica u pošti do poštara koji će vam rješenje uručiti vaš JMBG je dostupan.

Jeste li čuli da je kad netko odgovarao i platio neku kaznu zbog toga?

Tko sve ima vaše osobne podatke koje ste ostavili u svojoj firmi ili u banci u kojoj imate račun?

:,-(

Umjesto bilo kakvog komentara

Riblja čorba-Ja ratujem sam

U životnoj sam formi

Hladno pivo-Samo za taj osjećaj

Prvi maja

Sjećanje

Potpis do potpisa, bit će nešto

Lijep i sunčan dan. Kao stvoren za potpisivanje kakve peticije.

Dođem na Narodni trg gdje je predviđeno da će biti postavljen štand za potpisivanje peticije za raspisivanje referenduma o članstvu u NATO-u. Na trgu krcato svijeta. Štanda nema, a već je otkucalo 10 sati što je bilo najavljeno kao početak prikupljanja potpisa. Novinari nervozni. Šetaju s diktafonima, mikrofonima, a bile su i dvije kamere.

S jedne strane trga vidim dvojicu momaka kako nose nekakav stol. Evo ih, znači. Momci su postavili stol i plakate kojim pozivaju građane da potpišu peticiju na stol i uokolo stola. Kao na zvuk startnog pištolja mnoštvo se okupilo oko stola u želji da što prije potpišu. Neki novinari su iskoristili priliku pa su se prvi potpisali. Potpisao sam i ja. Pod rednim brojem 16.

Kad sam potpisao, malo sam s poznanicima, koji su se tu zatekli jer su i oni došli potpisati, prokomentirao priču o NATO-u i o referendumu. Sve i jedan je rekao da ga je na potpis motivirala želja da prisili vlast da ga kao građanina pita za mišljenje. A bilo je među njima i protivnika i zagovornika NATO-a. Jedan zagovornik NATO-a je čak rekao da on želi potpisati peticiju da bi mogao na referendumu glasati za NATO, samo radi toga da mu nijedan političar ne bi mogao prodati priču o zaslugama za NATO:

Ma samo nek’ mi dođe koji od nji’ u kampanji pričati kako je zaslužan za NATO, a ja ću mu reći da nek’ mi ne pizdi jer ja sam taj koji je zaokružija da uđemo. I da ja nisan reka’ da može, ne bi mi ušli nigdi. Eto.

 

Nakon zanimljive ćakule, stao sam malo dalje u hlad promatrati kao građani reagiraju na peticiju. Oduševilo me što nisam mogao pronaći neki poseban profil ljudi koji potpisuju. Potpisivali su ljudi raznih generacija, različitih životnih stilova. Jedino zajedničko svima je bila želja za referendumom.

Od istaknutijih lica sa zadarske političke scene koji su potpisali peticiju vidio sam jednog liberala i nekolicinu sdpovaca. Hadezeovce nisam vidio da potpisuju, ali su oni u to vrijeme imali unutarstranačke izbore. Biraju novog predsjednika gradske organizacije. Bit će Ana Lovrin, to su mogli i mene pitati, a dan iskoristiti za šetnju po lijepom vremenu. Nju je odredio Ivo i nema tu mjesta za razmišljanje.

 

Po onome što sam vidio oko štanda na kojem su se prikupljali potpisi, imam osjećaj da bi inicijativa za raspisivanje referenduma o NATO-u mogla imati vrlo veliki uspjeh. Pozivam sve one koji još nisu potpisali da to učine. Budite dio naroda koji će izvojevati pobjedu nad vlašću i prisiliti je da zatraži mišljenje naroda.

 

Glas narodni:

Hoćemo referendum da se čuje glas narodni!!