Category Archives: Osobno

(R)evolucija iliti 20-godišnje čekanje samog sebe

Iz Ustava RH:


Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.

Članak 71.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

Iz Statuta SDP-a:


Članak 11.
Član/ica ima prava i obveze:

• samostalno poduzimati inicijative koje su u skladu sa Statutom i osnovnim
programskim i političkim stavovima Stranke;

• biti kandidiran/a na stranačkim listama za parlamentarne, područne (regionalne) i
lokalne izbore;

Prošlo je 20 punih godina od kada u RH imamo višestranački parlament. U parlamentu djeluju saborski zastupnici kao predstavnici građana RH koji su ih na parlamentarnim izborima ovlastili da ih predstavljaju.
Od uvođenja višestranačkog sustava u RH, dakle, ima tome 20 godina, pratim politička zbivanja u zemlji. Pratim i čekam da se pojave zastupnici koji će me zastupati. Mene i moje interese kao građanina koji ih je ovlastio za to.
U ovih 20 godina nisam osjetio da me netko tamo u parlamentu pedstavlja i zastupa. Kako smatram da je je njihov posao da me predstavljaju i zastupaju u nekoliko navrata sam im pisao u želji da moj glas dođe do hrvatskog parlamenta u kojem bi se trebao čuti glas svakog malog čovjeka u Hrvatskoj. Jer to je svrha i smisao postojanja parlamenta.
Pisao sam svim klubovima zastupnika i svim zastupnicima pojedinačno do čije adrese elektronske pošte sam uspio doći i tražio, jer to je moje pravo koje proizlazi iz Ustava, a isto tako proizlazi i iz činjenice da sam njihov poslodavac, da pročitaju u parlamentu što imam reći na određenu temu.
Naravno, u parlamentu nikad nije pročitan moj stav kao stav građanina ove zemlje koji ima pravo o svemu imati stav, a pogotovo o stvarima koje se tiču sudbine moje zemlje što za sobom vuče i sudbinu moje obitelji i mene osobno.
Dobio sam odgovor od jednog jedinog kluba zastupnika da su primili moj e-mail. I to je to.

Dakle, može se reći da sam nezadovoljan kako sam predstavljan i zastupan na mjestu na kojem svaki građanin ove zemlje ima pravo biti zastupan i predstavljan.
Neko vrijeme me tištilo to nezadovoljstvo, razmišljao o nekoj vrsti revolucije, a onda sam jednog dana (r)evoluirao i odlučio da se idem predstavljati i zastupati sam. Očito je da me nitko i ne može bolje zastupati i predstavljati od mene samog i da sam 20 godina čekao … sebe.

Na parlamentarnim izborima koji će se, prama najavama, održati upravo na moj rođendan(znak od nekud odozgo?) koncem ove godine, barem dvije stranke za koje znam će do imena kandidata na svojim listama doći putem predizbora.
Kako sam ja član SDP-a, a SDP nije jedna od te dvije stranke koje će do kandidata doći putem predizbora ostaje mi samo da ovako javno i transparentno iskažem svoju želju i najavim da ću imati kampanju kao da će predizbora u SDP-u biti.

Sve one koji me znaju, koji čitaju ono što pišem pozivam i tražim podršku:
(R)evoluirajmo zajedno!!

Renato Pilipović, Zadar

Oglasi

:,-(

Umjesto bilo kakvog komentara

Riblja čorba-Ja ratujem sam

U životnoj sam formi

Hladno pivo-Samo za taj osjećaj

Prvi maja

Sjećanje

Ne volim politiku…vjerovali ili ne

Imam skoro 34 godine.
Još od vremena mog djetinjstva politika je dio mog života. Otac i majka su morali napustiti zemlju u potrazi za poslom i boljim životom, jer stari nije htio biti član partije u sredini u kojoj nije mogao dobiti posao jer su tadašnji lokalni moćnici inzistirali na članstvu..

Pojam višestranačkih izbora mi je bio poznat samo iz američkih filmova. U trenutku kad sam napunio 16 godina, počelo se pričati o uvođenju višestranačkog života u Hrvatskoj.
Wow! Napokon ću i kod nas vidjeti predizbornu kampanju, natjecanje kandidata, programa i tako dalje.
Intenzivno praćenje politike je postalo moj hobi i moja strast. Vrlo brzo su mi se razbile iluzije. Praćenje politike je prešlo na drugu razinu. Morao sam je pratiti jer je direktno uticala na kvalitetu mog života i morao sam znati što se događa da me ne bi iznenadila iza nekog ugla. A kad je to tako, onda prestaje sva radost koju neki hobi pruža.

Tijekom ovih 17 godina našeg višestranačkog sustava sreo sam nemali broj ljudi koji prate politiku iz istih razloga kao i ja.
Čovjek se mora zapitati kakvo smo mi to društvo kad smo prisiljeni pratiti politiku iz potrebe da nas nešto ne iznenadi.
Jesmo li danas, nakon 17 godina, spremni ne pratiti politiku? Možemo li se posvetiti svojim životima, obiteljima, poslovima, a da ne moramo osluškivati političke vjetrove?
Iskreno, sanjam dan kad će to biti moguće.

Naravno, moraju postojati određeni preduvjeti da bi to bilo moguće.
Morala bi se pojaviti politička snaga koja će to omogućiti.
Snaga koja će maknuti politiku iz područja u kojima politike ne treba i ne smije biti.
Snaga koja će struku predati struci.
Snaga od koje nećemo strahovati.
Snaga kojoj ćemo vjerovati.
Snaga kojom će građani upravljati.

Unazad pola godine počeli su se ocrtavati obrisi jedne takve političke snage. Ljudi koji žele rušiti zidove podjela u hrvatskom društvu, koji su neopterećeni prošlošću i davno završenim ratovima.

Možemo li u punoljetnost hrvatske demokracije ući kao zreli i odgovorni?
Mogu li ja napokon prestati pratiti politiku?