(R)evolucija iliti 20-godišnje čekanje samog sebe

Iz Ustava RH:

…
Članak 1.
Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.
Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
…
Članak 71.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.
…

Iz Statuta SDP-a:

…
Članak 11.
Član/ica ima prava i obveze:
…
• samostalno poduzimati inicijative koje su u skladu sa Statutom i osnovnim
programskim i političkim stavovima Stranke;
…
• biti kandidiran/a na stranačkim listama za parlamentarne, područne (regionalne) i
lokalne izbore;
…

Prošlo je 20 punih godina od kada u RH imamo višestranački parlament. U parlamentu djeluju saborski zastupnici kao predstavnici građana RH koji su ih na parlamentarnim izborima ovlastili da ih predstavljaju.
Od uvođenja višestranačkog sustava u RH, dakle, ima tome 20 godina, pratim politička zbivanja u zemlji. Pratim i čekam da se pojave zastupnici koji će me zastupati. Mene i moje interese kao građanina koji ih je ovlastio za to.
U ovih 20 godina nisam osjetio da me netko tamo u parlamentu pedstavlja i zastupa. Kako smatram da je je njihov posao da me predstavljaju i zastupaju u nekoliko navrata sam im pisao u želji da moj glas dođe do hrvatskog parlamenta u kojem bi se trebao čuti glas svakog malog čovjeka u Hrvatskoj. Jer to je svrha i smisao postojanja parlamenta.
Pisao sam svim klubovima zastupnika i svim zastupnicima pojedinačno do čije adrese elektronske pošte sam uspio doći i tražio, jer to je moje pravo koje proizlazi iz Ustava, a isto tako proizlazi i iz činjenice da sam njihov poslodavac, da pročitaju u parlamentu što imam reći na određenu temu.
Naravno, u parlamentu nikad nije pročitan moj stav kao stav građanina ove zemlje koji ima pravo o svemu imati stav, a pogotovo o stvarima koje se tiču sudbine moje zemlje što za sobom vuče i sudbinu moje obitelji i mene osobno.
Dobio sam odgovor od jednog jedinog kluba zastupnika da su primili moj e-mail. I to je to.

Dakle, može se reći da sam nezadovoljan kako sam predstavljan i zastupan na mjestu na kojem svaki građanin ove zemlje ima pravo biti zastupan i predstavljan.
Neko vrijeme me tištilo to nezadovoljstvo, razmišljao o nekoj vrsti revolucije, a onda sam jednog dana (r)evoluirao i odlučio da se idem predstavljati i zastupati sam. Očito je da me nitko i ne može bolje zastupati i predstavljati od mene samog i da sam 20 godina čekao … sebe.

Na parlamentarnim izborima koji će se, prama najavama, održati upravo na moj rođendan(znak od nekud odozgo?) koncem ove godine, barem dvije stranke za koje znam će do imena kandidata na svojim listama doći putem predizbora.
Kako sam ja član SDP-a, a SDP nije jedna od te dvije stranke koje će do kandidata doći putem predizbora ostaje mi samo da ovako javno i transparentno iskažem svoju želju i najavim da ću imati kampanju kao da će predizbora u SDP-u biti.

Sve one koji me znaju, koji čitaju ono što pišem pozivam i tražim podršku:
(R)evoluirajmo zajedno!!

Renato Pilipović, Zadar

:,-(

Umjesto bilo kakvog komentara

Riblja čorba-Ja ratujem sam

U životnoj sam formi

Hladno pivo-Samo za taj osjećaj

Prvi maja

Sjećanje

Ne volim politiku…vjerovali ili ne

Imam skoro 34 godine.
Još od vremena mog djetinjstva politika je dio mog života. Otac i majka su morali napustiti zemlju u potrazi za poslom i boljim životom, jer stari nije htio biti član partije u sredini u kojoj nije mogao dobiti posao jer su tadašnji lokalni moćnici inzistirali na članstvu..

Pojam višestranačkih izbora mi je bio poznat samo iz američkih filmova. U trenutku kad sam napunio 16 godina, počelo se pričati o uvođenju višestranačkog života u Hrvatskoj.
Wow! Napokon ću i kod nas vidjeti predizbornu kampanju, natjecanje kandidata, programa i tako dalje.
Intenzivno praćenje politike je postalo moj hobi i moja strast. Vrlo brzo su mi se razbile iluzije. Praćenje politike je prešlo na drugu razinu. Morao sam je pratiti jer je direktno uticala na kvalitetu mog života i morao sam znati što se događa da me ne bi iznenadila iza nekog ugla. A kad je to tako, onda prestaje sva radost koju neki hobi pruža.

Tijekom ovih 17 godina našeg višestranačkog sustava sreo sam nemali broj ljudi koji prate politiku iz istih razloga kao i ja.
Čovjek se mora zapitati kakvo smo mi to društvo kad smo prisiljeni pratiti politiku iz potrebe da nas nešto ne iznenadi.
Jesmo li danas, nakon 17 godina, spremni ne pratiti politiku? Možemo li se posvetiti svojim životima, obiteljima, poslovima, a da ne moramo osluškivati političke vjetrove?
Iskreno, sanjam dan kad će to biti moguće.

Naravno, moraju postojati određeni preduvjeti da bi to bilo moguće.
Morala bi se pojaviti politička snaga koja će to omogućiti.
Snaga koja će maknuti politiku iz područja u kojima politike ne treba i ne smije biti.
Snaga koja će struku predati struci.
Snaga od koje nećemo strahovati.
Snaga kojoj ćemo vjerovati.
Snaga kojom će građani upravljati.

Unazad pola godine počeli su se ocrtavati obrisi jedne takve političke snage. Ljudi koji žele rušiti zidove podjela u hrvatskom društvu, koji su neopterećeni prošlošću i davno završenim ratovima.

Možemo li u punoljetnost hrvatske demokracije ući kao zreli i odgovorni?
Mogu li ja napokon prestati pratiti politiku?

Ne dirajte moje krugove

Evo me Joško Morić kopira.
Pa dobro Joško, nisi li mogao bar navesti od koga si ukrao citat?

Glas narodni:

Druže Joško, ideje ne kradi,
nastaviš li tako, nećeš bit’ u Vladi!

Update(07. 05. 2007. 17:28): Joško Morić mi je poslao mail u kojem mi se ispričava na korištenju citata kojeg je dobio iz druge ruke. Joško, isprika prihvaćena.
Glas narodni:

Druže Joško, ispriku prihvaćam,
kad te sretnem turu pića plaćam.

Ako netko ima

Skuplja li itko sličice Ledo auti?
Nedostaju mi:
1, 38, 46, 48, 53, 92, 111. Ima ih još koje mi nedostaju, ali za početak bi mi trebale ove.
Imam dosta duplih, pa ako je netko raspoložen za zamjenu neka se javi

Zbogom

Noćas u 3:05 umro je Ivica Račan.
Zbogom druže.

24.II.1944.Ebersbach-29.IV.2007.Zagreb

Umjesto pozdrava

My way

And now, the end is near, and so I face, the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.
I’ve lived, a life that’s full, I’ve traveled each and every highway.
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few, but then again, too few to mention.
I did, what I had to do, and saw it through, without exemption.
I planned, each charted course, each careful step, along the byway,
and more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew,
When I bit off, more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up, and spit it out.
I faced it all, and I stood tall,
and did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried,
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside, I find it all so amusing.
To think, I did all that, and may I say not in a shy way,
“Oh no, oh no not me,
I did it my way”.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things, he truly feels,
And not the words, of one who kneels.
The record shows, I took the blows
And did it my way!

I did it my way.

33 ruže za mene

Danas sam napunio 33 godine.
Malo prije nego ću postati punoljetan dogodiše se kod nas društvene promjene. Raspisali su se prvi višestranački izbori, uspostavljena je parlamentarna demokracija. Bio sam mlad i naivan i povjerovao kako će se stvari i kod nas napokon pokrenuti. I onda mladost ode k vragu!
Došla su teška ratna vremena.
Ipak, nije rat bio ono najteže. Teže je bilo gledati kako nas pljačkaju dok rat traje. Teže je bilo gledati kako se zatvaraju jedna za drugima vrata tvornica. Teže je bilo gledati kako se guzonje tove na našoj grbači i grbači naših roditelja.
Bili smo stoka sitnog zuba, bili smo crni, žuti, crveni, zeleni vragovi, bili smo unutrašnji neprijatelj, a samo smo htjeli dašak slobode, htjeli smo raditi, htjeli smo slobodno razmišljati, htjeli smo biti.
Mislite, guzonje, da nas možete prevariti s ušminkanim europejskim licem.
Mislite da sa svojom retorikom i plaćenim PR-om možete preveslati ikoga tko je u stanju misliti.
Koliko god ste se trudili, nije vam uspjelo. Ipak smo naučili čitati, ipak smo naučili pisati, ipak smo naučili razmišljati.
A to je ono čega se vi najviše bojite. Bojite se pismenih i mislenih.
Pismeni i mislenih, a ljutih i bijesnih. Ljutih i bijesnih jer im niste dali da budu mladi.

Hvala vam, guzonje, za još jedan rođendan u vašoj nakaradnoj vladavini.
Hvala vam, jer nisam kao vi.

Kako je Rim opet spašen

Svoj prethodni post “Sliku svoju ljubim” sam napisao u uvjerenju kako žrtvama obiteljskog nasilja treba pomoći.
Svakodnevno možemo čuti za neki slučaj zlostavljanja u obitelji. Potaknut, dakle, mišlju da svi trebamo reagirati u takvim slučajevima, reagirao sam i ja.
Očekivao sam da će žene podržati jednog muškarca koji skreće pozornost na probleme žena. Ono što sam doživio je, u najmanju ruku, šok.
Nekoliko žena se okomilo na mene jer sam se usudio spomenuti žensku grupu B.a.B.e u negativnom kontekstu.
Jesu li B.a.B.e. neka vrhunaravna bića da se ne smije ni pomisliti išta negativno o njima!?
Jesu li B.a.B.e. kao sudionice javnog života izuzete od javne kritike?
Imaju li B.a.B.e. ekskluzivno pravo na neke teme?
Neke komentatorice moga bloga su me napale žešće nego ijednog zlostavljača. Stvorile su graju kao da su me uhvatili dok premlaćujem svoju suprugu. Jesu li uopće pročitale cijeli post?
Svu energiju su, umjesto protiv obiteljskih nasilnika, usmjerile protiv mene. A zanimljivo, nisam na njihovim blogovima našao da progovaraju o problemu obiteljskog nasilja, ali su zato moj pretrpale svojim komentarima.
Pokušao sam odgovoriti na svaki komentar na način na koji je taj komentar upućen. Na svaki moj odgovor stiže još žešći napad.
I onda sam shvatio!
Pa čovječe, tko te tjera da se petljaš u probleme koji nisu tvoji? Nisam žena, nitko me ne zlostavlja, ja nikog ne zlostavljam. Očito je da su žene pretplaćene na to da govore o toj temi.

Da, komentatorice moje drage, u pravu ste! Vi ste sve učinile da bude manje nasilja u obitelji. I da, uspjele ste u tome.I čestitam vam na tome.
Vaša buka protiv mene smanjila je broj ubojstava.

I Rim je spašen.

MGK

Mali INR me zamolio da stavim ovu sliku na blog dok on čeka da mu spoje adsl. Komentirajte jer će njemu to biti puno drago.

Rođendan

Ovo je moj sin koji je jučer proslavio 5. rođendan.