Tag Archives: Stjepan Mesić

Pitaj Boga di je sir

Ovih dana sam, kao vjerojatno svi koji prate što se događa, razmišljao o akciji originalno osmišljenog kodnog naziva „Index“. U toj akciji je dopao šapa hrvatskog pravosudnog sustava lik koji je za ispit navodno dobio tri pladnja pršuta(nije specificirano radi li se o drniškom, posedarskom, istarskom pršutu ili je u pitanju neki uvozni jad).
Svi koji ste se ikada našli u situaciji(pirevi, krizme, krštenja, rođendani, stranački domjenci, partijski domjenci, božićni domjenci i slične prigode) da ispred sebe vidite pladanj pršuta zamijetili ste da se uvijek na pladnju sa pršutom nađe i sir. Nerijetko su tu i masline(ponekad u obje varijante i crne i zelene, a zna se dogoditi da budu i one probušene sa paprikom ili nečim drugim u toj rupi), ali bez sira ne ide nikako. Sir je neizostavni dio pladnja s pršutom da bi se uopće mogao nazvati pladanj pršuta.
Za svakoga sa zdravom logikom nameće se jedno pitanje: Gdje je nestao sir sa ta tri pladnja iz akcije originalno osmišljenog kodnog naziva „Index“?
Hoće li cijeli slučaj pasti jer nema sira? Ne vjerujem da će se moći iti jednom sucu u Hrvatskoj prodati priča da je pladanj pršuta bio bez sira. Ta ako itko znade kako izgleda pladanj pršuta oni bi mogli znati.

Čitam kako se generalu(ima li on još uvijek taj čin?) Vladimiru Zagorcu ne može suditi za tajne račune prilikom kupovine naoružanja tijekom rata. Hrvatska u svom zahtjevu za izručenje, po riječima Zagorčeva odvjetnika Zvonimira Hodaka, nije niti spomenula te račune. Kaže još Hodak da se Zagorcu može suditi samo za dijamante.

Dakle, sudit će mu se za misteriozne dijamante, a za pljačku novca namijenjenog kupovini naoružanja za hrvatsku obranu izgleda da nikom ništa jer je u tom dijelu priče se došlo tek do predistražnih radnji.

Hoće li i ovaj slučaj pasti jer ne znaju objasniti gdje je sir?

Gore sam u jednoj zagradi postavio pitanje ima li Vladimir Zagorec još uvijek čin generala. Ako ima cijela ova priča oko izručenja je nepotrebna.
Mogao mu je jednostavno predsjednik RH Stjepan Mesić, koji je ujedno i vrhovni zapovjednik oružanih snaga, izdati izravnu naredbu: „Dolazi kući!“ Znamo da se izravna naredba od direktno nadređenog u vojsci ne smije odbiti.

Bez posebnog naslova

Kad je prije nekog vremena otišao ministar Ivica Kirin zvani Kiro upitao sam se zašto nije otišao i njegov nasljednik Berislav Rončević, tadašnji ministar obrane. Napravili su istu glupost, pa bi valjda i posljedice trebale biti iste. Iako nekoliko puta u javnom sukobu s njim, u obranu Rončevića stao je bio i predsjednik RH Stjepan Mesić zvani Stipe.
Jedan od prvih poteza novog ministra unutrašnjih poslova Rončevića bilo je prisustvovanje spaljivanju zaplijenjene droge u Našicecementu d.d.
Nego, čija je ono ta cementara?

Famozno povjerenstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena koje je formirao premijer doktor Ivo Sanader II počelo je s radom. Pa su utvrdili da preskupo je voće i povrće i da je to glavni krivac za inflaciju. Pa je premijer doktor Ivo Sanader II pozvao trgovce da se odreknu svoje zarade, a u korist kupaca.
Eto, Jadranka Puž nema ni nakon kampanje mira. Digla je cijenu mrkve i izazvala val poskupljenja u Hrvatskoj.
Iako nisam ekonomist neke stvari mi nisu najlogičnije. Nafta ode na preko 100 $ i kao posljedica toga gorivo poskupi i kod nas. Tu još logika štima. Ali onda nafta padne na 86 $ po barelu i kao posljedica toga gorivo kod nas ne pojeftini. Tu mi više logika ne štima.

Po svemu sudeći Hrvatska okreće leđa od EU. Iz EU govore kako nismo napravili potrebne korake u pravosuđu. Ministrica pravosuđa Ana Lovrin kaže kako iz EU nisu dobro vidjeli sve poteze koje smo učinili. Ima tu neke logike. Teško je vidjeti nepovučeni potez. Pristižu sve glasniji signali da Hrvatska neće u EU prije 2011. Za premijera doktora Ivu Sanadera II to je došlo kao naručeno. Sad može glumiti kako mu je stalo do ZERP-a i pokazivati zube. Sad se može uplitati u tržište. Ma može što hoće slijedeće tri godine. Zadnju godinu mandata će nabaciti opet malo kozmetike i biti spreman za izbore.
A Hrvati? Pa do tada, tko živ tko mrtav.

Malo sam nešto računao ovih dana. Sjećam se da smo već imali inflaciju. Pa je išla stabilizacija, pa demokracija, pa privatizacija, pa denacionalizacija, pa globalizacija, pa sad opet inflacija. Što je slijedeće? Opet stabilizacija ili napokon deratizacija?

Glas narodni:

Druže Ivo, što se s tobom zbiva,
bivša vlada zar je opet kriva?

Telemetrija lica

U nedavnim raspravama o odnosu vjernika i nevjernika napisalo se štošta.

I vjernici i nevjernici su zauzeli određene stavove i ne popuštaju ni pedlja. Ono što se moglo iščitati iz stavova onih koji ne vjeruju je da bi vjernici trebali preispitati svoju vjeru. Osobno se, kao vjernik, slažem s tim. Cerovac se također s tim slaže, pa je napisao i post u tom smjeru. Vjera jeste nešto što treba preispitivati. Svatko za sebe.
No, vrijedi li to i za nevjerovanje? Trebaju li i nevjernici preispitati svoje nevjerovanje? Što im točno ne dozvoljava da vjeruju? Jesu li uistinu nevjernici?
Kad se uklone sve podjele među ljudima, ostanemo na činjenici da smo ista vrsta. Vrijede li za cijelu vrstu ista pravila preispitivanja?
Gdje je granica od koje ne vrijede ista pravila?

U nedavnim raspravama o božićnom lovu napisalo se štošta.

Ministar unutrašnjih poslova Ivica Kirin je podnio ostavku jer je bio u lovu s haškim optuženikom Mladenom Markačem. Mladen Markač je izgubio privremenu slobodu jer je prekršio uvjete te privremene slobode. Glasnogovornik grada Virovitice otišao s tog mjesta jer je objavio fotografije.
Naknadno smo saznali da su i ministar obrane Berislav Rončević i načelnik Glavnog stožera Josip Lucić sudjelovali u lovu s haškim optuženikom. Predsjednik RH Stjepan Mesić kaže da se njihov slučaj ne može dovoditi u vezu sa slučajem zbog kojeg je Kirin otišao. Jer da taj lov nije organizirao grad Virovitica.
Znači li to da je nebitno da li kršite propise? Je li bitnije na čiji poziv to činite? Je li pozivatelj bitniji od propisa?
Kad se uklone sve ostale okolnosti, ostaje činjenica da su i Kirin i Rončević i Lucić bili u lovu s haškim optuženikom Markačem. Vrijede li za svu trojicu ista pravila? Ili ovisi o organizatoru lova?
Gdje je granica od koje ne vrijede ista pravila?

U nedavnim raspravama o izborima napisalo se štošta.

Plavi su strašili dolaskom crvene opasnosti. Da će crveni dovesti u pitanje opstojnost Hrvatske i hrvatstva. Da će uvesti pozdravljanje s „drugarice i drugovi“. Ukratko, crveni su zlo i tko god je s njima imao posla je zlo.
Mandatar za sastav nove vlade i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader predlaže za predsjednika Sabora Luku Bebića. U biografiji Luke Bebića na stranicama HDZ-a piše pod Profesionalna karijera:

Do 1990. godine radio u Metkoviću (gospodarstvo-političke dužnosti).

Do 1990. godine političke dužnosti su se mogle obavljati jedino u SKH. Ili u zatvoru. U biografiji ne piše da je Bebić bio u zatvoru. Dakle, bio u SKH, bio crveni.
Znači li to da je Luka Bebić opasan po opstojnost Hrvatske i hrvatstva? Treba li ga oslovljavati sa druže? Ili drugarice? Je li Luka Bebić zlo?
Kad se ukloni svo kasnije Bebićevo političko djelovanje ostaje činjenica da je Luka Bebić bio crveni. Vrijedi li i za Luku Bebića pravilo da su crveni zlo?
Gdje je granica od koje ne vrijede ista pravila?

Glas narodni:

Od spina do fakta,
Od šake do lakta.

Relativni pobjedniče, relativna ti je pobjeda

Eto, izbori su prošli.
Rezultati više nego zanimljivi. Apsolutnog pobjednika nema, relativni pobjednik HDZ sa 66 mandata. U tih 66 uključeni su i pet mandata iz dijaspore. (Kako sam se slatko nasmijao kad je Jozo Radoš (HNS) sinoć voditeljici u „Otvorenom“ dobacio da je relativna pobjeda relativna sama po sebi i da se ne može dodatno relativizirati.)
SDP je osvojio 56 mandata. Do sad su imali 34. To znači da su imali porast od nevjerojatnih 65% u odnosu na prošle izbore.
Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader traži od predsjednika RH Stjepana Mesića i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića da mu čestitaju na pobjedi.
Milanović najavljuje da će s HNS-om, IDS-om, i manjinskim zastupnikom Šemsom Tankovićem (SDA) sastaviti vladu lijevog centra.
Sanader mu na to odgovara da neka se ostavi ćoravog posla. Istovremeno prijeti događanjem naroda ukoliko Milanović uspije sastaviti vladu. Jer da je nedemokratski da prvi mandatar ne bude iz stranke koja ima najviše zastupnika u Saboru. Valjda Sanader zaboravlja da nasuprot njega više ne stoji časni i mudri, ali bolesni Ivica Račan, nego mladac kojeg nimalo ne impresionira Sanaderovo bahaćenje. Mladac koji se drznuo kao vođa druge po snazi stranke o novom sazivu Sabora ići u sastavljanje nove vlade.
Večeras, 24 sata nakon Sanaderove prijetnje nisam vidio ništa od događanja naroda i još se jedan Sanaderov blef rasplinuo. Zoran Milanović možda jeste mlad, ali nije zelen i ne nasjeda na Sanaderove lažnjake.
Jedino što sam danas vidio je Sanaderova dodatna nervoza. Čak se u središnjem Dnevniku na HTV-u pohvalio da mu je Mesić čestitao. I sad bi to trebalo značiti da je Sanader novi premijer!? Malo sutra. A možda ni onda.
E sad, zašto je Sanader toliko nervozan kad je relativni pobjednik? Upravo zato što je relativni pobjednik. Nije apsolutni pobjednik. A u HDZ-u se naviklo na apsolutizam. Prije onaj Franje Tuđmana, a sad Ive Sanadera.
Sanadera smeta što itko osim njega pokušava sastaviti vladu i drži se kao uvrijeđena frajla. Pa pobogu Sanaderu što čekaš? Zašto ne satavljaš vladu? Jesi li relativni pobjednik? Jesi. Pa sastavi vladu. Što se čeka? A? Nemaš s kim? E jebi ga, to je tvoj problem.

Glas narodni:

Druže Ivo sastavlja se vlada,
kako vidim, u njoj nema tebe.
Naletio si na momčića mlada,
Ni 5% nitko te ne jebe.

Kako biti najbolji vatrogasac

Ima nekoliko zanimljivih momenata vezanih za akciju Maestro koji svaki za sebe otvara poneko novo pitanje. Kad ih poredamo jedne pored drugih, otvaraju se neka nova pitanja.

U Nacionalnom programu suzbijanja korupcije Vlada je Hrvatski fond za privatizaciju(HFP) odredila kao nositelja mjera u borbi protiv korupcije.
Znači li to da Vlada pojma nema što radi i da radi stihijski?

Ujutro uoči tiskovne konferencije na kojoj je objavljeno da se dogodila akcija Maestro, predsjednik Mesić izjavljuje da je HFP leglo korupcije.
Znači li to da je Mesić za akciju znao?
Ako je znao, zašto je znao?

Sanader najprije izjavljuje da nije znao za akciju, a poslije mijenja priču i kaže da je ta akcija uspjeh njegove Vlade. Koja za akciju nije znala.
Polančec je tren znao, tren nije znao. I još kaže da ne mora svak sve znati, sugerirajući da je Sanader znao.
Znači li to da je Sanader jedini iz Vlade znao za akciju?
Zašto je Sanader znao za akciju?

Akcija je prekinuta jer je netko od praćenih i prisluškivanih posumnjao da ga se prisluškuje.
Tko je posumnjao da ga se prisluškuje?
Tko mu je dao mig da ga se prisluškuje?

Nakon izjave jednog od osumnjičenih da je Damir Polančec znao za mutne poslove u HFP-u, iskazi postaju tajni. Gotovo istovremeno HDZ-ovci počinju sa novom igrom. Koriste svaku priliku da kažu kako nitko ne zna kuda istraga vodi i da se možda istražuje i nešto od prije pet godina. Uporno izbjegavaju govoriti o 2006. i 2007. godini. Iako je rečeno da akcija traje godinu dana.
Zašto su iskazi tajni?
Koga se štiti tom tajnom?

Nešto drugo nije ostalo tajnom, a trebalo je.
Danima su se mediji raspisali o akciji. Napisano je svega i svačega. Između ostalog, objavljeni su identiteti agenata koji su na akciji radili. Svakako da ti ljudi zaslužuju pljesak, ali tajnost njihovog identiteta je preduvjet uspješnosti nekih budućih akcija.
Zašto su agenti prokazani?

Je li sve onakvo kakvo nam se uporno servira?

Glas narodni:

Prije par dana sam čuo najbolji komentar vezan za HFP. Razgovarala su dva čovjeka za stolom do moga u jednom kafiću. Na pitanje prvoga da što on misli o akciji Maestro drugi mu je odgovorio otprilike:

A sićaš li se ti prije par godina kako je jedan vatrogasac u Engleskoj dobija razna priznanja ka najbolji engleski vatrogasac? A sićaš li se da su ga poslin uvatili kako podmeće požare? A podmeća ih je da bi prvi stiga i bija proglašen najboljin vatrogascen. E, tako ti je i ovo u ovon fondu.

U rikverc, pa po gasu

U našoj državi svaki dan neka afera.
Skoro da smo postali ovisni o tome. Ako se dogodi jedan dan bez skandala počinje nas gripa hvatati. Tresemo se u krizi, vrebamo sve moguće medije u potrazi za skandalom.
Meni se ipak čini da su svi ti skandali plasirani samo da se ne bi pričalo o pravim problemima. O problemima koji muče većinu građana Hrvatske.
Ovaj zadnja afera sa predsjednikom Mesićem je vrhunac besmisla. Kao da su u ovoj državi svi blesavi. Pa sjećamo se mi Mesića iz tog perioda. Znamo mi da je takva retorika bila sveto pismo tadašnje državne vrhuške.
Sanader ga brani. Naravno da ga brani, jer bi netko mogao postaviti pitanje o razlici Sanaderove sadašnje retorike i Sanaderove retorike sa splitske rive.

Ta afera, a i druge koje su plasirane u zadnje vrijeme služe za bacanje prašine u oči. Da nije tih afera narod bi počeo razmišljati o proračunu, na primjer.
Kad smo već kod proračuna, gospodine Šuker kad ćete ga objaviti na webstranicama Ministarstva financija? Prošlo je već neko vrijeme od vašeg uvjeravanja u Saboru da je proračun(tada još prijedlog) objavljen na internetu na tim stranicama, a proračuna tamo još uvijek nema. Da nije ovih afera kojima nas obasipate možda bi vas netko zapitao zašto lažete. A lažete.

Možda bi se netko zapitao što je s onom pričom o Sanaderovoj jamstvenoj kartici.
Na kartici piše da Sanader jamči: smanjenje poreza
Činjenica: povećali ste PDV u turizmu na 10%
Na kartici piše: uvest ćemo reda u državne financije
Činjenica: skrivate proračun i niste ga u stanju objaviti na internetu
Na kartici piše: povećat ćemo zaposlenost snažnim novim gospodarskim programima
Činjenica: nitko još nije vidio niti jedan vaš gospodarski program
Na kartici piše: ubrzat ćemo ulazak Hrvatske u EU i NATO
Činjenica: ponižavate nas pred svijetom prihvaćajući sve uvjete koje stave pred vas

Da nije tih afera kojima nam pokušavate zaslijepiti umove, možda bi se onda pričalo o tome kako i Ministarstvo kulture laže

Možda mislite da nas trebate pumpati aferama da ne bismo stigli razmišljati. A vidi vraga, ima nas koji razmišljamo.
I pitamo zašto dajete Talijanima i Slovencima naše morsko bogatstvo.
Pitamo zašto ste nas pokrenuli u rikverc.

Nije zločin, je zločin…e nije nego zastara!

Predsjednik Mesić kaže da je opljačkati Hrvatsku za vrijeme rata, ratni zločin. Mnogi su se ponadali da to znači da će bandi pljačkaškoj ipak biti suđeno.

Bili smo svjedoci suđenju M.Kutli koje se godinama razvlačilo. Razvlačilo, zavlačilo, rastezalo…sve do trenutka kad dobar dio onoga za što je trebao služiti dugogodišnju kaznu nije otišlo u zastaru.
Isto tako smo svjedoci činjenice da mnoge istrage nisu niti pokrenute nego se čekala zastara.
O kojoj god se krupnoj zvijerki radilo, slučaj uvijek padne u zastaru.

E sad, znademo mi i da za ratni zločin nema zastare. Ako je tako, onda ni za sve one slučajeve pljačke hrvatskog naroda ne bi trebalo biti zastare. Ali…
Što god predsjednik govorio, u našem zakonodavstvu pljačka u privatizaciji, a u ratnom vihoru, nije kvalificirana kao ratni zločin.
Dakle, zastare ima…u slučajevima kad su otkrivene “nepravilnosti”(čitaj krađa).
Žalosnije i od te činjenice je to da je većina privatizacije provedena po tada važećim zakonima. Znači, nisu niti zločin, a kamoli ratni.
Jedini zločin odnosno kazneno djelo za koje bi netko mogao odgovarati je:

Kazneni zakon

Povreda ravnopravnosti građanaČlanak 106.

(1) Tko na temelju razlike u rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, ili zbog pripadnosti etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini u Republici Hrvatskoj, uskrati ili ograniči slobodu ili pravo čovjeka i građanina utvrđeno Ustavom, zakonom ili drugim propisom, ili koji na temelju te razlike ili pripadnosti daje građanima povlastice ili pogodnosti,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Donošenje onakvih sramotnih zakona, koji su omogućili pljačku nije ništa drugo nego davanje pogodnosti ili povlastica na temelju razlike ili pripadnosti, na temelju političkog uvjerenja, na temelju društvenog položaja itd.
Odgovarati bi, znači, trebali svi oni koji su digli ruke za zakone koji su omogućili onakvu privatizaciju.

Zar ne?

Samo se bojim da je i to palo u zastaru.