Danas sam napunio 33 godine.
Malo prije nego ću postati punoljetan dogodiše se kod nas društvene promjene. Raspisali su se prvi višestranački izbori, uspostavljena je parlamentarna demokracija. Bio sam mlad i naivan i povjerovao kako će se stvari i kod nas napokon pokrenuti. I onda mladost ode k vragu!
Došla su teška ratna vremena.
Ipak, nije rat bio ono najteže. Teže je bilo gledati kako nas pljačkaju dok rat traje. Teže je bilo gledati kako se zatvaraju jedna za drugima vrata tvornica. Teže je bilo gledati kako se guzonje tove na našoj grbači i grbači naših roditelja.
Bili smo stoka sitnog zuba, bili smo crni, žuti, crveni, zeleni vragovi, bili smo unutrašnji neprijatelj, a samo smo htjeli dašak slobode, htjeli smo raditi, htjeli smo slobodno razmišljati, htjeli smo biti.
Mislite, guzonje, da nas možete prevariti s ušminkanim europejskim licem.
Mislite da sa svojom retorikom i plaćenim PR-om možete preveslati ikoga tko je u stanju misliti.
Koliko god ste se trudili, nije vam uspjelo. Ipak smo naučili čitati, ipak smo naučili pisati, ipak smo naučili razmišljati.
A to je ono čega se vi najviše bojite. Bojite se pismenih i mislenih.
Pismeni i mislenih, a ljutih i bijesnih. Ljutih i bijesnih jer im niste dali da budu mladi.
Hvala vam, guzonje, za još jedan rođendan u vašoj nakaradnoj vladavini.
Hvala vam, jer nisam kao vi.
silverci 