Kad je SDP prije nekoliko dana tražio ostavku ministra unutrašnjih poslova Ivice Kirina zbog njegovih lažnih optužbi, prijetnji i moguće zlouporabe položaja, Kirin je izjavio:
Cijelo vrijeme se pokušava napraviti nekakva afera, a ako mi se ne može ništa drugo naći, onda se koristi barem izjava.
I tako Ivica Kirin uvjerava svekoliku hrvatsku javnost kako je on u stvari vrhunski ministar, samo nije baš neki retoričar. I to mu je, kao, jedina mana. Čovjek ne zna držati govore, ali sve što takne pozlati se.
No, je li tomu uistinu tako. Je li Kirinova jedina mana brz jezik i spor mozak?
Ako bacimo pogled na novinske naslove unazad nekoliko tjedana ili mjeseci Kirinova priča pada u vodu.
Zakon o 0,00 promila nije urodio plodom. Primjer prvi, drugi, treći. No nije promet jedina stvar pod Ministarstvom unutrašnjih poslova. Tu spada i sigurnost građana. Koliko smo sigurni? Primjer prvi, drugi, treći.
Ne osjećam se nimalo sigurno.
A bilo je i situacija da se je potrošio novac, pa se proglasila službena tajna.
Kad sve to zbrojimo, vidimo da se Ivica Kirin nema s čim pohvaliti u radu svog ministarstva.
Nameće se zaključak da je on jedina osoba u Hrvatskoj kojoj priča o Jubito snimkama odgovara. S jedne strane može napasti političke protivnike da mu podmeću, a s druge strane skreće priču sa svoje nesposobnosti na humoristični sadržaj njegovih izjava.
silverci 