Tag Archives: B.a.B.e.

Kako je Rim opet spašen

Svoj prethodni post “Sliku svoju ljubim” sam napisao u uvjerenju kako žrtvama obiteljskog nasilja treba pomoći.
Svakodnevno možemo čuti za neki slučaj zlostavljanja u obitelji. Potaknut, dakle, mišlju da svi trebamo reagirati u takvim slučajevima, reagirao sam i ja.
Očekivao sam da će žene podržati jednog muškarca koji skreće pozornost na probleme žena. Ono što sam doživio je, u najmanju ruku, šok.
Nekoliko žena se okomilo na mene jer sam se usudio spomenuti žensku grupu B.a.B.e u negativnom kontekstu.
Jesu li B.a.B.e. neka vrhunaravna bića da se ne smije ni pomisliti išta negativno o njima!?
Jesu li B.a.B.e. kao sudionice javnog života izuzete od javne kritike?
Imaju li B.a.B.e. ekskluzivno pravo na neke teme?
Neke komentatorice moga bloga su me napale žešće nego ijednog zlostavljača. Stvorile su graju kao da su me uhvatili dok premlaćujem svoju suprugu. Jesu li uopće pročitale cijeli post?
Svu energiju su, umjesto protiv obiteljskih nasilnika, usmjerile protiv mene. A zanimljivo, nisam na njihovim blogovima našao da progovaraju o problemu obiteljskog nasilja, ali su zato moj pretrpale svojim komentarima.
Pokušao sam odgovoriti na svaki komentar na način na koji je taj komentar upućen. Na svaki moj odgovor stiže još žešći napad.
I onda sam shvatio!
Pa čovječe, tko te tjera da se petljaš u probleme koji nisu tvoji? Nisam žena, nitko me ne zlostavlja, ja nikog ne zlostavljam. Očito je da su žene pretplaćene na to da govore o toj temi.

Da, komentatorice moje drage, u pravu ste! Vi ste sve učinile da bude manje nasilja u obitelji. I da, uspjele ste u tome.I čestitam vam na tome.
Vaša buka protiv mene smanjila je broj ubojstava.

I Rim je spašen.

Sliku svoju ljubim

Velika se prašina digla zadnjih dana oko slučaja Marinović ili slučaja Magaš, ovisno o perspektivi.
Htio sam nekako izbjeći da i ja pišem o tome. Ali kao i sve u životu što pokušamo izbjeći, baš to nađe načina da dođe do nas.

Naletio sam sinoć na mindhunterov blog.
Piše čovjek o dva ubojstva koja su se dogodila prije nepunih mjesec dana. U oba slučaja ubojica je bio žrtvin suprug.
Obje žrtve su bile zlostavljane duže vremena od svojih životnih partnera. Jedna od njih se zvala Danijela Petrić(24).

Sinoć sam čuo i vijest da je Ljubomir Čučić dobio 14 mjeseci za sustavno premlaćivanje supruge.

Veza između svih tih slučajeva je obiteljsko nasilje.
Ono čega u toj vezi nema je dosljednost. Dok u dva medijski eksponirana slučaja(Čučić i Magaš) Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e. ne silazi s TV-ekrana, u druga dva slučaja nema ih ni blizu.
One sve znaju o Ani Magaš, one sve znaju o Magali Boers, a kladio bih se da ne znaju tko je bila Danijela Petrić.

B.a.B.e. koje su osnovane da bi se borile za ženska prava, zakazale su i opet zakazuju.
Umjesto da pripreme nacrt zakona koji bi zaštitio žrtve obiteljskog nasilja, one se slikaju za novine.
Umjesto da se pojave na pragu svake žrtve i ponude joj zaštitu, one daju interview za ženski časopis.
Umjesto da su svaki dan ispred zgrade Vlade i zgrade Sabora, one nam se ukažu kad se pojavi slučaj koji garantira reflektore i televizijske kamere.

I onda kad se ukažu pred kamerama, lamentiraju o tome koliko je naše društvo patrijarhalno, koliko su zlostavljači zaštićeni itd.
A ništa konkretno učinile nisu.

Gdje su bile kad su žrtve bile zlostavljane i tražile pomoć na sve strane? Pa da, to se događa bez kamera pa nisu ni mogle biti tu.

Ne znam kako drugi na to gledaju, ali meni se takvo djelovanje i aktivizam, iako protiv feminizma ništa nemam, gade. Ali ono, baš gade.