Opet žedni preko vode?

Afera-nezgodan ili nepriličan slučaj koji odjekuje u javnosti ili se odigrava pred javnošću [izazvati aferu; prirediti aferu; imati aferu s kim]; skandal

Građani Hrvatske imaju priliku svako malo „uživati“ u nekoj aferi koju je stvorio ili sudjelovao u njoj netko iz redova vladajućih političara. Afere se uglavnom razotkrivaju nakon što su se već dogodile i nakon što su nastupile posljedice djelovanja aktera afera. Kad se neka afera napokon razotkrije svima nama koji obitavamo po cyberbespućima je onda užitak o tome raspravljati, ispisati stotine, tisuće dnevnika, komentara, novine u borbi za nakladu svaki dan donose pregršt novih detalja iz afere, televizijske kuće imaju izvanredne vijesti, reporteri se javljaju s mjesta gdje je prije 20 dana prošao neki od aktera afere, sve u svemu cijela zemlja je na nogama. I tako jedno dva dana do nove afere. A onda ispočetka mi koji obitavamo po cyberbespućima s užitkom raspravljamo, ispisujemo stotine, tisuće dnevnika, komentara, novine u borbi za nakladu svaki dan donose pregršt novih detalja iz afere, televizijske kuće imaju izvanredne vijesti, reporteri se javljaju s mjesta gdje je prije 20 dana prošao neki od aktera afere, i sve u svemu cijela zemlja je opet na nogama. I tako jedno dva dana do nove afere.

Ono što je zanimljivo u cijeloj priči je da smo svi svjesni kako smo bili svjesni afere još dok se odigravala pred nama, a tako i priliči jer u definiciji afere je da se odigrava pred javnošću. Ali, eto, nismo mogli povjerovati da se to uistinu tako događa.
I tako već godinama o aferama raspravljamo post festum.

A…mogli bismo i drugačije. Ako bismo htjeli.

Ovih dana se pred našim očima odvija rast prve mladice afere, a sjeme je posijano negdje potkraj 2009. godine.

Početkom tjedna smo bili upoznati s natječajem Hrvatskih voda u kojem se oglašava prodaja firmi u vlasništvu Hrvatskih voda, a koje se bave izgradnjom komunalnih vodnih građevina.
Komunalne vodne građevine su po Zakonu o vodama jedina vrsta vodnih građevina koje mogu biti u privatnom vlasništvu.
Dakle, vodovodna i kanalizacijska infrastruktura mogu biti u privatnim rukama. Pa ako se i ne proda naša voda, morat ćemo platiti onome kod koga su cijevi. Ili ćemo ostati žedni. I u govnima.
Ali to je samo jedan dio afere. Sjeme.

Mladicu ili drugi dio afere su najavili iz samih Hrvatskih voda. Od tamo su poručili da će se prodajom firmi zaraditi oko 50 000 000 kuna, a novac će se potrošiti na izgradnju objekata za zaštitu od poplava.
Da će se to tako dogoditi prisnažio je i ministar Čobanković obećavajući za idući tjedan predstavljanje 30 investicijskih projekata među kojima će se naći i oni koji se tiču vodnog gospodarstva.
Netko će, dakle, od države kupiti firmu koja se time bavi, s državom sklopiti posao u izgradnji objekata, dobiti svoje novce nazad i zadržati firmu. Pojednostavljeno, dobit će firmu mukte. Besplatno. Džaba.
A sasvim sigurno nešto i zaraditi.

Već vidim izjave predsjednice Vlade kako protiv izgradnje objekata za zaštitu od poplava mogu biti samo protivnici Hrvatske i Andriju Hebranga kako objašnjava kako se to bune ostaci ostataka onih koji nisu prežalili boljševičke metode.

Pa ćemo za jedno godinu-dvije mi koji obitavamo po cyberbespućima o ovome s užitkom raspravljati, ispisati stotine, tisuće dnevnika, komentara, novine u borbi za nakladu svaki će dan donositi pregršt novih detalja iz afere, televizijske kuće će imati izvanredne vijesti, reporteri se javljati s mjesta gdje je prije 20 dana prošao neki od aktera afere, sve u svemu cijela zemlja će biti na nogama. I tako jedno dva dana do nove afere.

A možemo dignuti i graju sad i odmah i pokušati sve da spriječimo taj scenarij.

Hoćemo li opet žedni preko vode ili ovaj put može i drugačije?