Svoj prethodni post “Sliku svoju ljubim” sam napisao u uvjerenju kako žrtvama obiteljskog nasilja treba pomoći.
Svakodnevno možemo čuti za neki slučaj zlostavljanja u obitelji. Potaknut, dakle, mišlju da svi trebamo reagirati u takvim slučajevima, reagirao sam i ja.
Očekivao sam da će žene podržati jednog muškarca koji skreće pozornost na probleme žena. Ono što sam doživio je, u najmanju ruku, šok.
Nekoliko žena se okomilo na mene jer sam se usudio spomenuti žensku grupu B.a.B.e u negativnom kontekstu.
Jesu li B.a.B.e. neka vrhunaravna bića da se ne smije ni pomisliti išta negativno o njima!?
Jesu li B.a.B.e. kao sudionice javnog života izuzete od javne kritike?
Imaju li B.a.B.e. ekskluzivno pravo na neke teme?
Neke komentatorice moga bloga su me napale žešće nego ijednog zlostavljača. Stvorile su graju kao da su me uhvatili dok premlaćujem svoju suprugu. Jesu li uopće pročitale cijeli post?
Svu energiju su, umjesto protiv obiteljskih nasilnika, usmjerile protiv mene. A zanimljivo, nisam na njihovim blogovima našao da progovaraju o problemu obiteljskog nasilja, ali su zato moj pretrpale svojim komentarima.
Pokušao sam odgovoriti na svaki komentar na način na koji je taj komentar upućen. Na svaki moj odgovor stiže još žešći napad.
I onda sam shvatio!
Pa čovječe, tko te tjera da se petljaš u probleme koji nisu tvoji? Nisam žena, nitko me ne zlostavlja, ja nikog ne zlostavljam. Očito je da su žene pretplaćene na to da govore o toj temi.
Da, komentatorice moje drage, u pravu ste! Vi ste sve učinile da bude manje nasilja u obitelji. I da, uspjele ste u tome.I čestitam vam na tome.
Vaša buka protiv mene smanjila je broj ubojstava.
I Rim je spašen.
silverci 