Monthly Archives: Studeni 2006

Možemo se slikati

U četvrtak 23.11.2006. fotoreporter Narodnog lista Adam Mračić je dobio zadatak slikati zgradu Trgovačkog suda(u istoj zgradi je i Općinski i Prekršajni sud) u Zadru. Po riječima glavnog urednika fotografija im je trebala za dopunu arhive.
Fotoreporter je svoj zadatak obavio. Nakon nekoliko minuta su mu prišla dvojica pravosudnih policajaca, legitimirala ga i zadržala dok ne dođu dvojica policajaca u plavim uniformama. Ta dvojica u plavom su ga priveli u 1. Policijsku postaju. Tamo je saznao da ga je prijavila sutkinja Općinskog suda u Zadru Zlata Smojver-Kanjer i to ni manje ni više nego za “neovlašteno snimanje i prisluškivanje”.
Dan poslije policija je napravila premetačinu u prostorijama Narodnog lista u potrazi za fotografijama.
Sutkinju, naravno, nije bilo briga što se radilo o javnoj površini gdje je fotografiranje dozvoljeno, a nema ni znaka kojim se fotografiranje zabranjuje.

Nakon ovakvog događaja, mislim da više nikoga ne bi trebalo čuditi zašto je Hrvatska po slobodi medija na 53. mjestu. Ovaj bi nas događaj mogao samo gurnuti dublje na toj ljestvici. Na kojoj su, ionako, sve zemlje nastale nakon raspade bivše države iznad nas.
A možemo na cijeli slučaj gledati i iz drugog kuta. Ako se premijera ne smije slikati dok jede i pije, zašto bi itko drugi dozvolio da se njega slika. Premijer bi po nekoj logici trebao biti prvi među jednakima. I k tomu još i uzor. Pa ako nam je uzor i ako smo uistinu svi jednaki, zašto bi mi ostali dozvolili da nas itko slika. Pa makar to bilo na javnoj površini na kojoj fotografiranje nije zabranjeno, pa makar to bio fotoreporter najstarije novine na hrvatskom jeziku, pa makar to bio još jedan primjer kršenja medijskih sloboda.

Ajme i kuku

Prije nekoliko dana mrak je na svom blogu pokrenuo raspravu o prijedlogu državnog proračuna za 2007. godinu.
Pokušao sam u komentarima reći svoje mišljenje o proračunu, ali toga toliko ima da sam jednostavno morao napisati cijeli post.
Dakle, krenimo redom.Što nam to Vlada sprema za iduću godinu?

Borba 2006. 2007. 2007./2006.
protiv 7.888.980 4.162.008 52,76
HIV-aEDUKACIJA 2006. 2007. 2007./2006.
U SREDNJIM 2.136.000 0,00 0,00
ŠKOLAMA
O HIV-U (AIDS)

POVEĆANJE 2006. 2007. 2007./2006.
PRISTUPA 1.533.080 0,00 0,00
DOBROVOLJNOM
TESTIRANJU I
KONZULTACIJAMA
O HIV-U (AIDS)

PSIHO- 2006. 2007. 2007./2006.
SOCIJALNA 1.092.250 0,00 0,00
POMOĆ
OBOLJELIMA
OD HIV-A (AIDS)

SMANJIVANJE 2006. 2007. 2007./2006.
RIZIČNOG 1.990.853 0,00 0,00
PONAŠANJA
U RIZIČNOJ
POPULACIJI
– HIV-A (AIDS)

Svaku turističku sezonu nam dolazi sve više stranih turista, ali ćemo mi unatoč tome srezati u proračunu sve što se odnosi na prevenciju i edukaciju o AIDS-u.
Ništa čudno za zemlju u kojoj se na televiziji ne mogu ni reklame za prezervative naći.

Ured za suzbijanje zlouporabe opojnih droga- index 98,40
PROVEDBA NACIONALNE STRATEGIJE I AKCIJSKOG PLANA(unutar gornjeg ureda)- index 76,45
PROVEDBA MEDIJSKE KAMPANJE ZA SUZBIJANJE ZLOUPORABE OPOJNIH DROGA.- index 87,22 !!

Ali smo uveli minimum 3 godine za jedan joint, pa ni ne trebamo ulagati u edukaciju.Što će nam edukacija kad imamo represiju.

SREDIŠNJI DRŽAVNI URED ZA E-HRVATSKU- index 116,21

Ovo je OK, ali:

POTICANJE I PRAĆENJE RAZVOJA INFORMACIJSKOG DRUŠTVA- index 75,37 !!
SREDIŠNJI DRŽAVNI URED ZA RAZVOJNU STRATEGIJU I KOORDINACIJU FONDOVA EU index 48,87 !!
PHARE 2005 – PROGRAM JAČANJA SPOSOBNOSTI I PRIPREME PROJEKATA- index 25,72 !!!

Uistinu razvojni proračun, zar ne.

A sad nešto u apsolutnim iznosima:

SERVISIRANJE VANJSKOG DUGA
2005.- 7.879.316.269,70 kn
2006.- 7.624.298.011,00 kn
2007.- 5.799.359.975,00 kn –index 76,06
Projekcija 2008.- 5.005.882.098 kn
Projekcija 2009.-8.507.585.466 kn

Konstantno smanjenje otplate vanjskog duga za vrijeme mandata ove Vlade, ali je ostavljena zamka budućoj Vladi. Proračun za 2008. će vjerojatno raditi ova garnitura, ali će slijedeća biti na gadnim mukama s vraćanjem vanjskog duga.
Sve u svemu, ne vidim razloga za optimizam.

Ured za ravnopravnost spolova
OSTVARIVANJE LJUDSKIH PRAVA NA NACIONALNOJ RAZINI index 16,87 !!!!

A Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva bi se moglo preimenovati u alanfordovsko Ministarstvo za istraživanje ruda i gubljenje vremena:

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVAPOTICANJE MALE BRODOGRADNJE-index 60,90
STRATEGIJA RAZVITKA ENERGETSKOG SUSTAVA – INSTITUCIONALNI OKVIR-index 81,82
PROVEDBA STRATEGIJE RAZVITKA ENERGETSKOG SUSTAVA-index 71,43
JAČANJE SPOSOBNOSTI NA PODRUČJU ZAŠTITE POTROŠAČA-index73,63
POTICANJE MARKETINŠKIH AKTIVNOSTI-index 71,34
Subvencije poljoprivrednicima, obrtnicima, malim i srednjimpoduzetnicima-index 54,05
POTICANJE RAZVOJA MALOG GOSPODARSTVA (HAMAG)-index 93,80
RAZVOJ OBRTA-index 94,03
POTICANJE PROIZVODNJE – PROIZVODI, INOVACIJA I POVEZIVANJE SA ZNANOŠĆU-index 78,96
POTICANJE EDUKACIJE-index 95,28
POTICANJE PODUZETNIČKE INFRASTRUKTURE-index 95,51
POTICANJE ULAGANJA U CLUSTERE- index 90,91
POVEĆANJE KONKURENTNOSTI HRVATSKE INDUSTRIJE-index 76,16
RESTRUKTURIRANJE I RAZVOJ POJEDINIH GRANA INDUSTRIJE-index 73,79
PRIPREMA ZA ZAPOŠLJAVANJE I SAMOZAPOŠLJAVANJE-index 77,19
ZAJEDNIČKO ULAGANJE U ZAPOŠLJAVANJE MLADIH NA LOKALNOJ RAZINI-index 67,46

Kako samo znaju gdje treba stezati remen. 😦
Naravno, u Hrvatskoj ništa od ovog nije vijest. Vijest je Glavaš, vijest je Šeks, vijest je Sanader…

Kako je Rim opet spašen

Svoj prethodni post “Sliku svoju ljubim” sam napisao u uvjerenju kako žrtvama obiteljskog nasilja treba pomoći.
Svakodnevno možemo čuti za neki slučaj zlostavljanja u obitelji. Potaknut, dakle, mišlju da svi trebamo reagirati u takvim slučajevima, reagirao sam i ja.
Očekivao sam da će žene podržati jednog muškarca koji skreće pozornost na probleme žena. Ono što sam doživio je, u najmanju ruku, šok.
Nekoliko žena se okomilo na mene jer sam se usudio spomenuti žensku grupu B.a.B.e u negativnom kontekstu.
Jesu li B.a.B.e. neka vrhunaravna bića da se ne smije ni pomisliti išta negativno o njima!?
Jesu li B.a.B.e. kao sudionice javnog života izuzete od javne kritike?
Imaju li B.a.B.e. ekskluzivno pravo na neke teme?
Neke komentatorice moga bloga su me napale žešće nego ijednog zlostavljača. Stvorile su graju kao da su me uhvatili dok premlaćujem svoju suprugu. Jesu li uopće pročitale cijeli post?
Svu energiju su, umjesto protiv obiteljskih nasilnika, usmjerile protiv mene. A zanimljivo, nisam na njihovim blogovima našao da progovaraju o problemu obiteljskog nasilja, ali su zato moj pretrpale svojim komentarima.
Pokušao sam odgovoriti na svaki komentar na način na koji je taj komentar upućen. Na svaki moj odgovor stiže još žešći napad.
I onda sam shvatio!
Pa čovječe, tko te tjera da se petljaš u probleme koji nisu tvoji? Nisam žena, nitko me ne zlostavlja, ja nikog ne zlostavljam. Očito je da su žene pretplaćene na to da govore o toj temi.

Da, komentatorice moje drage, u pravu ste! Vi ste sve učinile da bude manje nasilja u obitelji. I da, uspjele ste u tome.I čestitam vam na tome.
Vaša buka protiv mene smanjila je broj ubojstava.

I Rim je spašen.

Sliku svoju ljubim

Velika se prašina digla zadnjih dana oko slučaja Marinović ili slučaja Magaš, ovisno o perspektivi.
Htio sam nekako izbjeći da i ja pišem o tome. Ali kao i sve u životu što pokušamo izbjeći, baš to nađe načina da dođe do nas.

Naletio sam sinoć na mindhunterov blog.
Piše čovjek o dva ubojstva koja su se dogodila prije nepunih mjesec dana. U oba slučaja ubojica je bio žrtvin suprug.
Obje žrtve su bile zlostavljane duže vremena od svojih životnih partnera. Jedna od njih se zvala Danijela Petrić(24).

Sinoć sam čuo i vijest da je Ljubomir Čučić dobio 14 mjeseci za sustavno premlaćivanje supruge.

Veza između svih tih slučajeva je obiteljsko nasilje.
Ono čega u toj vezi nema je dosljednost. Dok u dva medijski eksponirana slučaja(Čučić i Magaš) Grupa za ženska ljudska prava B.a.B.e. ne silazi s TV-ekrana, u druga dva slučaja nema ih ni blizu.
One sve znaju o Ani Magaš, one sve znaju o Magali Boers, a kladio bih se da ne znaju tko je bila Danijela Petrić.

B.a.B.e. koje su osnovane da bi se borile za ženska prava, zakazale su i opet zakazuju.
Umjesto da pripreme nacrt zakona koji bi zaštitio žrtve obiteljskog nasilja, one se slikaju za novine.
Umjesto da se pojave na pragu svake žrtve i ponude joj zaštitu, one daju interview za ženski časopis.
Umjesto da su svaki dan ispred zgrade Vlade i zgrade Sabora, one nam se ukažu kad se pojavi slučaj koji garantira reflektore i televizijske kamere.

I onda kad se ukažu pred kamerama, lamentiraju o tome koliko je naše društvo patrijarhalno, koliko su zlostavljači zaštićeni itd.
A ništa konkretno učinile nisu.

Gdje su bile kad su žrtve bile zlostavljane i tražile pomoć na sve strane? Pa da, to se događa bez kamera pa nisu ni mogle biti tu.

Ne znam kako drugi na to gledaju, ali meni se takvo djelovanje i aktivizam, iako protiv feminizma ništa nemam, gade. Ali ono, baš gade.

Kad je 5% više od 95%

Proteklog vikenda su u Zadru održani izbori za vijeća Mjesnih odbora.
Odaziv jadan, nešto više od 10% od upisanih birača.
Građani vjerojatno misle kako su to nebitni izbori jer MO-i ionako ni o čemu ne odlučuju.
I da, građani su u pravu. Statutom Grada Zadra MO-i nisu dobili nikakve ovlasti, nemaju svoje račune, većina nema svoje prostore(ili ih ima, ali su u najmu u privatnim rukama), a niti su se nešto sastajali u protekle 4 godine.
Glavna zadaća ljudi koji su do sada sjedili u vijećima je da pričaju po svom kvartu kako je gradska uprava(već 16 dugih godina u rukama HDZ-a) baš za njihov kvart napravila najviše.
5. grad po veličini u Hrvatskoj, koji kao želi biti metropola Mediterana, još uvijek ima dio gradskih ulica neasfaltiranih, 60% grada nema priključak na kanalizaciju, javne rasvjete uglavnom nema(osim pet dana prije i pet dana poslije nekih izbora). Ušminkani su samo dijelovi grada kroz koje putnik namjernik mora proći.
Tko se poželi maknuti 100 metara van najfrekventnijih dijelova grada dočekat će ga šok.
Kod raskrižja, na kojem su čak 4 trgovačka centra, je prostor za pražnjenje cisterni koje crpe septičke jame. Ima dana kad se od smrada proći ne može.
Niti jedan vrtić kojemu je osnivač Grad nema organiziran rad u popodnevnoj smjeni.
Ali zato će Zadar imati spomenik Suncu u koji će se ulupati tko zna koliko novca.
Eto, u tom i takvom gradu su u nedjelju održani izbori za vijeća Mjesnih odbora. 90% građana je mislilo da svojih pet minuta, koliko traje zaokruživanje na listiću, mogu pametnije provesti. I ne treba se tome nimalo čuditi.
U nekim MO niti svi kandidati nisu glasali. Bar se tako priča.
Pobijedio je HDZ. Izbore su dobili u 27 od 36 MO. Dakle, 75% Mjesnih odbora bit će slijedeće 4 godine u rukama HDZ-a.
U biračke popise je upisano 68649 birača. Od toga je izišlo na birališta 8415 birača. Za HDZ je glasalo 3800 birača.
3800/68000=5,59%
Jasna matematika, 5% birača odlučuje u ime svih građana.
I nitko, naravno, u cijeloj priči neće spomenuti onih 90% birača koji nisu glasali.
O biračima iz MO Ist će se sigurno pričati. Bila je kandidirana samo lista HDZ. Upisano je 259 birača, glasovalo je 106 birača(40,93%), a HDZ dobio 71 glas. Nevažećih je bilo 35(33,02%!! od onih koji su glasovali).

Takav pokret otpora mi je draži od neizlaska na izbore.

Nije zločin, je zločin…e nije nego zastara!

Predsjednik Mesić kaže da je opljačkati Hrvatsku za vrijeme rata, ratni zločin. Mnogi su se ponadali da to znači da će bandi pljačkaškoj ipak biti suđeno.

Bili smo svjedoci suđenju M.Kutli koje se godinama razvlačilo. Razvlačilo, zavlačilo, rastezalo…sve do trenutka kad dobar dio onoga za što je trebao služiti dugogodišnju kaznu nije otišlo u zastaru.
Isto tako smo svjedoci činjenice da mnoge istrage nisu niti pokrenute nego se čekala zastara.
O kojoj god se krupnoj zvijerki radilo, slučaj uvijek padne u zastaru.

E sad, znademo mi i da za ratni zločin nema zastare. Ako je tako, onda ni za sve one slučajeve pljačke hrvatskog naroda ne bi trebalo biti zastare. Ali…
Što god predsjednik govorio, u našem zakonodavstvu pljačka u privatizaciji, a u ratnom vihoru, nije kvalificirana kao ratni zločin.
Dakle, zastare ima…u slučajevima kad su otkrivene “nepravilnosti”(čitaj krađa).
Žalosnije i od te činjenice je to da je većina privatizacije provedena po tada važećim zakonima. Znači, nisu niti zločin, a kamoli ratni.
Jedini zločin odnosno kazneno djelo za koje bi netko mogao odgovarati je:

Kazneni zakon

Povreda ravnopravnosti građanaČlanak 106.

(1) Tko na temelju razlike u rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, ili zbog pripadnosti etničkoj i nacionalnoj zajednici ili manjini u Republici Hrvatskoj, uskrati ili ograniči slobodu ili pravo čovjeka i građanina utvrđeno Ustavom, zakonom ili drugim propisom, ili koji na temelju te razlike ili pripadnosti daje građanima povlastice ili pogodnosti,
kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Donošenje onakvih sramotnih zakona, koji su omogućili pljačku nije ništa drugo nego davanje pogodnosti ili povlastica na temelju razlike ili pripadnosti, na temelju političkog uvjerenja, na temelju društvenog položaja itd.
Odgovarati bi, znači, trebali svi oni koji su digli ruke za zakone koji su omogućili onakvu privatizaciju.

Zar ne?

Samo se bojim da je i to palo u zastaru.