Tag Archives: Vlada

Spasimo bradonju. Bio on Šeks ili neki drugi

Pred neko vrijeme je obznanjena optužnica protiv Vladimira Šeksa(i drugih, ali zadržat ćemo se ovom prilikom samo na ovom liku) koje su pristigle iz Srbije, a u kojima se Vladimira Šeksa sumnjiči za počinjenje ratnog zločina.

Kako Vladimir Šeks nije bilo tko u njenom životu, predsjednica Vlade Jadranka Kosor je odmah skočila i rekla kako će ona osobno zaustaviti srpsku pravnu agresiju na Hrvatsku. I najavila donošenje zakona koji bi poništio sve pravne akte bivše države i bivše vojske. Pa joj je onda netko valjda objasnio da ne može poništiti sve jer bi time poništila Hrvatsku koja se također temelji na određenim pravnim aktima bivše države, pa je najavila donošenje zakona koji će poništiti određene pravne akte bivše države i bivše vojske.

Pa je tako jučer(29.09.2011) Vlada RH na svojoj 153. sjednici donijela Nacrt prijedloga zakona o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona:

Članak 1.
Stupanjem na snagu ovog Zakona utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka svi
pravni akti bivše JNA, njezinih pravosudnih tijela, pravosudnih tijela bivše SFRJ i
pravosudnih tijela Republike Srbije koji se odnose na Domovinski rat u Republici
Hrvatskoj, kojima su osumnjičeni, optuženi i/ili osuđeni državljani Republike Hrvatske
za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz Glave XIII.
Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 110/1997., 27/1998. – ispr., 50/2000.,
129/2000., 51/2001., 111/2003., 190/2003. – Odluka USRH, 105/2004., 84/2005. – ispr.,
71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011., 77/2011. – odluka USRH), počinjena na
teritoriju Republike Hrvatske, i to:
– genocida iz članka 156.,
– agresivnog rata iz članka 157.,
– zločina protiv čovječnosti iz članka 157a.,
– ratnog zločina protiv civilnog pučanstva iz članka 158.,
– ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika iz članka 159.,
– ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 160.,
– protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja iz članka 161.,
– protupravnog oduzimanja stvari od ubijenih i ranjenih na bojištu iz članka 162.,
– nedozvoljenog sredstva borbe iz članka 163.,
– povrede pregovarača iz članka 164.,
– grubog postupanja s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima iz članka
165.,
– neopravdane odgode povratka ratnih zarobljenika iz članka 166.,
– uništavanja kulturnih dobara i objekata u kojima se nalaze kulturna dobra iz
članka 167.,
– zapovjedne odgovornosti iz članka 167a.,
– zlouporabe međunarodnih znakova iz članka 168.,
– povrede ugleda strane države i međunarodne organizacije iz članka 186.,
– udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom iz članka 187.,
– pripremanja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom
iz članka 187a. i
– naknadne pomoći počinitelju kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih
međunarodnim pravom iz članka 187b.

Iznimno, ništetnost pravnih akata pravosudnih tijela Republike Srbije ne odnosi se na
akte za koje pravosudna tijela Republike Hrvatske utvrde da udovoljavaju pravnim
standardima iz kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske.

Na prvi pogled čini se kako je Vlada RH sa HDZ-om na čelu kojem je na čelu Jadranka Kosor učinila sve da zaštiti svoje građane od sudkog progona za ratne zločine u susjednoj zemlji.
Međutim, ima jedna caka.

Naime, u zakonu se spominju samo hrvatski državljani. A hrvatski državljani su i neki koje je Specijalni sud u Beogradu osudio za zločine na Ovčari.
Ispada, dakle, da ovim potezom Vlada RH oslobađa četnike(koji imaju hrvatsko državljanstvo) osuđene za ratne zločine na Ovčari. I još to predstavlja kao potez hvale vrijedan i potez kojim se brani Hrvatska.

Postavlja se pitanje jesu li uistinu toliko nesposobni da nisu u stanju predvidjeti posljedice donošenja nekog zakona ili su svjesni, ali Šeks je Šeks i valja ga spasiti po bilo koju cijenu. Pa i po cijenu oslobađanja osuđenih četnika.

A sve s geslom “Čuvajmo Hrvatsku!”

Drama u kokošinjcu

Možebitni i eventualni(copyright by V. Šeks) povratak Ive Sanadera u saborske klupe jako je uznemirio njegovu bivšu stranku HDZ. Diljem zemlje županijske organizacije HDZ-a organiziraju konferencije za tisak natječući se tko će žešće pljunuti na Sanadera i istovremeno iskazati lojalnost trenutnoj predsjednici HDZ-a Jadranki Kosor.
Jadranka Kosor poručuje da se ona ničeg ne boji. Isto to ponavljaju svi viđeniji HDZ-ovci. Ne znam čemu to uporno ponavljanje o izostanku straha.
Šest dana cijela zemlja raspravlja samo o tome. Kad se malo stišalo, buru je digao Damir Polančec. Nakon objave njegove izjave kako mu je Šeks prijetio i nudio rješenje za njegov slučaj pod uvjetom da umoči Sanadera opet se uskomešalo u HDZ-u. I opet Jadranka Kosor poručuje kako se ne boji.
Možda se Jadranka Kosor uistinu ne boji, ali se meni čini da to nije zbog njene hrabrosti nego da jednostavno nije svjesna što se to događa. A kad nisi svjestan onda se nemaš razloga ni bojati.
A da Jadranka Kosor nije svjesna što se događa i da je pogubila konce vidljivo je i iz toga što si je dozvolila komentiranje nepravomoćne presude Damiru Polančecu. I ne samo da je komentirala nego je išla tako daleko da je savjetovala Polančeca da je trebao tražiti izuzeće suca Turudića iz spornog predmeta, istovremeno se pozivajući na trodiobu vlasti. I sve to nedugo nakon što je izjavila da je problem u zatvaranju poglavlja 23 u pregovorima s EU bio neumjesno komentiranje sudskih procesa od strane visokih državnih dužnosnika i da je zbog takvog komentiranja RH dobila packu od EU.

Jadranka Kosor kaže da će parlamentarni izbori biti krajem 2011. godine. Oporba misli da je ovoj Vladi istekao rok valjanosti.
HDZ kaže da bi prijevremeni izbori usporili ili čak zaustavili proces pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Čini se kao pat-pozicija. Ali nije.

Cijelu priču treba vratiti u naš dobri, stari kokošinjac.
Sabor Republike Hrvatske bi trebao biti mjesto gdje će se otvoreno i iskreno razgovarati o situaciji u kojoj se zemlja nalazi i pokušati se dogovoriti o viziji hrvatske budućnosti.
Oporba je najavila da će u Saboru tražiti izglasavanje nepovjerenja Vladi. Vlast se raskokodakala kako nam izbori ne trebaju. Ja se slažem i s jednima i s drugima.
Izglasavanje nepovjerenja ovoj Vladi ne znači da se automatski mora ići na izbore. Ako padne Vlada nije pao Sabor. A Sabor je taj koji može izglasati podršku nekoj drugoj osobi da preuzme Vladu i vodi zemlju do okončanja pregovora s EU. A nakon toga da se raspišu izbori koji će kad se dogode bilo kad u 2011. biti redovni jer su u izbornoj godini.
Manjinska Vlada koja ima tehničku podršku parlamentarne većine nije nešto čega se treba ustručavati i nije nepoznanica u svijetu. Dapače, zemlja koja se nađe u situaciji u kojoj je RH danas i nema drugog kvalitetnog izlaza osim takvoga.

Ako se takav prijedlog dogodi kroz idući tjedan u Saboru imat ćemo priliku gledati tko je uistinu domoljub i stalo mu je da Hrvatska premosti ovu situaciju, a tko nije u stanju prevladati svoju taštinu koju je spreman staviti ispred interesa RH.

HDZ-ovi unutarstranački(iako je Ivo Sanader bivši, a ne trenutni član HDZ-a) problemi ne smiju opterećivati zemlju. Pravi lider bi u takvoj situaciji predao privremeno upravljanje zemljom nekom drugom dok ne raščisti situaciju u vlastitoj stranci. Nagađa se da bi Ivo Sanader mogao okupiti neke zastupnike HDZ-a u poseban zastupnički klub. To bi bila opasna situacija u smislu da bi mogao ucjenjivati Jadranku Kosor s davanjem ili nedavanjem podrške za bilo što. A ne treba zaboraviti da Ivo Sanader puno toga znade i da može progovoriti o tko zna kakvim marifetlucima ljudi iz trenutne Vlade koje je, na kraju krajeva, sam i postavio.
U trenutku kad se predsjednik(ili predsjednica) Vlade neke zemlje nađe u situaciji da može biti ucjenjivan, jedini odgovoran i domoljuban čin bi bio primopredaja upravljanja i izbjegavanje mogućnosti ucjene.

Je li Jadranka Kosor spremna biti odgovorna? Je li u stanju prepoznati trenutak u kojem se nalazi i ona i njena stranka i njena Vlada?

Odgovore ćemo saznati unutar idućeg tjedna.

(S)ustavno spuštanje kriterija

Ustav

Na 15. Sjednici Vlade RH 1. listopada donesen je i poslan Saboru prijedlog odluke o pristupanju promjeni Ustava RH.

Iako u navedenoj odluci Vlade u točki III. se izrijekom spominje Prijedlog nacrta promjene Ustava RH navedeni prijedlog nacrta nije objavljen(bar ga ja nisam uspio naći).
Na Vladinim stranicama se može naći samo vijest(koju, btw, potpisuje HINA) o tome i interpretacija prijedloga nacrta promjena Ustava, ali nacrta nema.

U interpretaciji su navedene neke od predloženih promjena.
Pa kaže:

Podsjetivši kako je važeća norma u pogledu referenduma o ulasku RH u druge asocijacije vrlo stroga i predviđa većinu glasova svih birača u državi, premijerka Jadranka Kosor na sjednici Vlade rekla je kako se sada, s obzirom na veliku apstinenciju i velik broj birača koji žive u inozemstvu, predlaže da je za važenje referenduma dovoljna većina od ukupno izašlih birača na referendum.

O ovome je svojedobno pisao drlesar na pollitika.com. Jadranka Kosor očito izražava istu bojazan koju je tada izrazio drlesar. Premijerku je frka da referendum propadne, pa se predlaže smanjivanje praga za uspješnost referenduma.
Vlada ne čini dovoljno napora da građane informira što je to EU uopće i što za Hrvatsku znači ulazak ili neulazak u EU, niti čini previše na motivaciji građana po pitanju EU. A kad nemaš dovoljno informiranih i motiviranih građana onda moraš spustiti kriterije. To bi bio prvi državni referendum u samostalnoj RH(onaj o samostalnosti je bio prije samostalnosti, a za NATO ga nismo ni imali). Pa zar već za prvi referendum moramo spuštati kriterije?
Spuštanje kriterija je, čini se, postao obrazac po kojem se ova(a i barem dvije prethodne) Vlada ponaša i to nam je nekako postalo normalno.
No, kad je u pitanju promjena Ustava, trebamo li spuštanje kriterija prihvatiti zdravo za gotovo?

Pogotovo jer ovo nije jedino spuštanje kriterija koje se predlaže:

Izmjenama se propisuje da je za donošenje odluke Hrvatskog sabora o odlasku u vojne misije potrebna većina glasova saborskih zastupnika, za razliku od dosadašnje situacije kada je potrebna dvotrećinska većina.

U ovom sazivu Sabor broji 153 zastupnika. Za slanje hrvatskih vojnika u vojne misije je do sada bio potreban glas 102 zastupnika, a sad se predlaže da to bude glas 77 zastupnika. Ustavom je određeno da najmanji broj zastupnika u Saboru može biti 100, pa time postoji teoretska mogućnost da za slanje hrvatskih vojnika van granica Hrvatske može biti potreban samo 51 glas.
Po mom sudu je to debelo spuštanje kriterija.

Čak i sam način ulaska u ustavne promjene je spuštanje kriterija. Tko se sjeća Božićnog Ustava sjetit će se da je prije donošenja Ustava prethodila široka i duga javna rasprava. Neki prijedlozi koji su se čuli u tadašnjoj raspravi na kraju su i uvršteni u Ustav. Neki nisu, ali nitko ne može niti očekivati da će sve biti prihvaćeno.
Danas, 20 godina poslije, građani su ostali prikraćeni za javnu raspravu. Vlada šalje prijedlog u Sabor, Sabor će taj prijedlog prihvatiti i to je to. Građane nitko ne pita kakav Ustav žele. A nije im čak ni dostupan nacrt prijedloga promjena da barem budu upoznati sa svim promjenama.

Kakav Ustav vi želite?

Kruh, gnoj i suze

Čitam na index.hr kako je Petrokemija najavila poskupljenje umjetnih gnojiva za 44%.

Piše tamo kako poljoprivrednici kažu da umjetno gnojivo ima učešće u cijeni proizvodnje i do 40%.

Ako je tomu tako, onda nas očekuje novi val poskupljenja poljoprivrednih proizvoda. A poljoprivredni proizvodi su, uglavnom, hrana. Poljoprivredni proizvod je i pšenica od koje se pravi kruh. Imat ćemo, znači, još skuplji kruh.

Unatoč nedavnim osnivanjem povjerenstava koja će spriječiti nova poskupljenja, a koja je osnovala Vlada na čelu sa premijerom doktorom Ivom Sanaderom II, kruh će nam, eto, opet poskupiti. A još zanimljivije od toga je da je Petrokemija u (pazi sad) državnom vlasništvu.

Iz HSS-a(Hrvatski seljački savez) traže hitan sastanak s premijerom doktorom Ivom Sanaderom II. Predsjednik tog saveza Darko Grivičić kaže da bi se sastanak trebao održati najkasnije u ponedjeljak ili utorak. Petrokemija isto kaže da će biti nekakav sastanak u ponedjeljak i da se do tog sastanka nove cijene neće primjenjivati. A kad bi se i primjenjivale? U nedjelju!?

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja očekuje da do kraja razgovora neće biti poskupljenja. Je li to nova taktika u Vladi? Ako treba i mjesecima razgovarati i tako odugovlačiti poskupljenje?

Zanimljivo je da se onaj drugi HSS(Hrvatska seljačka stranka) ne oglašava. Ok, ok, ministarstvo je u rukama Božidara Pankretića, ali kao stranka se nisu oglasili.

A još zanimljivije je da se sve događa 20-ak dana nakon vijesti o nastavku privatizacije Petrokemije.

Ima li najava poskupljenja umjetnog gnojiva veze sa privatizacijom Petrokemije? I kakve?

 

Glas narodni:

Druže Ivo, cijene opet skaču,

ministri se smiju, a birači plaču!

Premijer mi se povjerio

Imamo povjerenstvo. Nemamo još, ali od sutra ćemo ga imati. A uskoro i još nekoliko.
Premijer doktor Ivo Sanader II na sastanku sa sindikatima i Hrvatskom udrugom poslodavaca je dogovorio hitno osnivanje povjerenstva za spašavanje standarda hrvatskih građana. Tom prilikom je premijer doktor Ivo Sanader II čak rekao da će dati svoje najbolje ljude u to povjerenstvo. Baš me zanima tko su oni.
Pa su još dogovorili da će osnovati povjerenstvo za energetiku i povjerenstvo za poljoprivredu. Mislio sam da postoje ministarstva za te stvari. Ali gdje se ministarstvo može mjeriti sa povjerenstvom. U kojem su najbolji ljudi, a bit će unutra i najbolji ljudi iz sindikata i HUP-a. Sve dika roda hrvatskoga.
A sastao se premijer doktor Ivo Sanader II sa sindikatima i HUP-om jer su sindikati najavili prosvjede. Prosvjede zbog vala poskupljenja. Poskupilo sve. I još će.
Na sastanku ih je premijer doktor Ivo Sanader II uvjerio da situacija, iako teška, nije zabrinjavajuća. Pa su sindikati rekli da bit će kako premijer doktor Ivo Sanader II kaže. Neće prosvjedovati ako povjerenstvo napravi dobar posao. A dobar posao povjerenstvo će obaviti ako bude često povjeravalo(je li se tako zove kad povjerenstvo sastanči?). A često povjeravanje daje i česte dnevnice. A česte dnevnice povećavaju standard članova povjerenstva. A povećan standard članova povjerenstva poništava razloge za prosvjede.
Najnoviji val poskupljenja je direktna posljedica katastrofalnog rada bivše vlade kojoj je na čelu bio premijer doktor Ivo Sanader I(nije u rodu s premijerom doktorom Ivom Sanaderom II). Premijer doktor Ivo Sanader II, iako sa većinom ministara preuzetih od premijera doktora Ive Sanadera I, pokazuje kako se treba upravljati državom. Odmah sjesti za stol i osnovati povjerenstvo. I nekoliko ako treba. Svakom Hrvatu uz e-adresu dati i povjerenstvo.
Da se bar premijer doktor Ivo Sanader I toga sjetio gdje bi nam bio kraj. Ovako ne znamo gdje nam je kraj. Ali znamo kad nam je kraj. Uskoro!

Glas narodni:

Od Ive do Ive,
oderaše nas žive!

Zastupajte!

Eto. Izglasana vlada. Ništa novoga s te strane.
Kažu da se prvih 100 dana neke vlade pusti vladu na miru. Vrijedi li to za sve ministre ili samo za one koji su to tek postali? Ako ne vrijedi za one koji su već bili ministri, odnosi li se to i na one koji su promijenili resor? Ili i za njih tek počinje teći rok od 100 dana.
Bilo kako bilo, mislim da na njih ne treba ni trošiti puno riječi. Eno im njihovih 100 dana. Ionako su sve rekli u zadnjih 1400 dana.
U nekoliko sam navrata pisao kako bi Sabor trebao biti centralno mjesto hrvatske politike. Pa sam malo bacio oko na novi saziv. Da vidim tko će nas predstavljati i zastupati. Nisam gledao cijeli prijenos, ali ono što sam vidio pokušat ću opisati.
Predsjednik Sabora Luka Bebić je već viđen. Ništa novo pod kapom nebeskom. Potpredsjednici Ivan Jarnjak, Vladimir Šeks također. Treći potpredsjednik HSS-ovac Josip Friščić je pokazao da je on u stvari predsjednik kluba HSS-a i da je Marijana Petir tek puka kozmetika.
Kod izglasavanja članova nekog saborskog odbora Petirka je protestirala što na popisu onih koji trebaju ući u taj odbor nije i Friščić. Friščić je šutio, a Bebić objasnio Petirki da su oni dogovorili s Friščićem sve. Drugim riječima, Marijana Petir ima da šuti i tu i tamo digne ruku kad to zatreba. Toliko o HSS-ovim zastupnicima.
HDZ-ovci nisu pokazali ništa osim stvaranja buke kad bi govorio netko od oporbenih zastupnika.
HSLS-ove zastupnike nisam zamijetio.
IDS-ov Damir Kain standardan.
HNS-ovac Dragutin Lesar je već poznat i njegov način rada poznajemo. Svidjela mi se njegova „naplata“ PDV-a novoj vladi. Ostale nisam vidio. Netko mi je rekao da je Goran Beus Richembergh imao dobar nastup, ali nisam vidio pa ne mogu suditi.
SDP ima nekoliko novih zanimljivih zastupnika. Prvo što sam uočio kod SDP-ovaca je da ne robuju mjestu na kojem će sjediti. Naime, svaki put kad bih prebacio na program na kojem je išao prijenos sjednice sabora, SDP-ovci su drugačije bili razmješteni. Svidjelo mi se to.
Drugo što sam kod SDP-a uočio je mladost zastupnika. Ima tu, naravno, i saborskih veterana, ali na prvi pogled sve djeluje dobro ukomponirano. Neloš balans mlađih i starijih.
Predsjednik SDP-a Zoran Milanović kao novi zastupnik imao je jako dobar nastup ometan dobacivanjem HDZ-ove gomile. Jadni HDZ-ovci ne kuže da se sami prikazuju kao bukačka gomila.
Nenada Stazića, Ingrid Antičević Marinović, Antuna Vujića, Mariju Lugarić već znamo. Po jučer viđenom, neće Sanaderu biti lako.
A doveo je SDP u Sabor i mladića koji me recitacijom Banovog „Ruzinavog broda“ oduševio. Riječ je o Arsenu Bauku koji je u svojoj raspravi o novom sastavu vlade pokušao ukazati na nelogičnost nagrađivanja Branka Vukelića mjestom ministra obrane. Pokušali su ga HDZ-ovci ometati dobacivanjem, ali im nije uspjelo. Na Baukovu recitaciju je čak i Vladimir Šeks ostao bez teksta.
Vidio sam i nastup Mirele Holy, još jedne SDP-ove nove snage. Govorila je o ekologiji i vidjelo se da vlada materijom o kojoj priča. Prilikom njenog nastupa HDZ-ovci se nisu oglašavali jer je njima ekologija ionako zadnja rupa na svirali.
Nisu se HDZ-ovci oglašavali ni kad je govorio Branko Grčić, SDP-ov stručnjak za regionalizaciju u izborima naglašavan kao kandidat za mjesto ministra godpodarstva. Dok je Grčić govorio o zastarjelim programima koji su uvršteni u koalicijski sporazum(ujedno i program nove vlade) i nedostatku novih programa koji će se provoditi u budućnosti, HDZ-ovci su samo pokunjeno slušali.
Ostale nisam vidio. Ako je suditi po viđenom i ako ostali zastupnici SDP-a imaju ovako dobre nastupe, predviđam slom živaca za predsjednika Sabora Luku Bebića i vrlo brzi odlazak s vlasti HDZ&comp.

Glas narodni:

Ima se vlade,
nema se nade.

Posljednjih sto

Postoji nepisano pravilo da se prvih 100 dana neke vlasti ne kritizira. Čeka se da vlast odradi tih 100 dana i onda se gleda u kojem smjeru je krenula ta vlast.
Za posljednjih 100 dana mandata radi se inventura.
A upravo smo tu. Došli smo do 100 posljednjih dana Vlade Ive Sanadera.

Dakle, je li Ivo Sanader obavio ono za što je izabran?
Prema jamstvenoj kartici koju je dijelio prije izbora 2003. godine, nije napravio ništa od onoga što na kartici piše.

Slogan HDZ-a u toj kampanji je bio Pokrenimo Hrvatsku!
Je li Hrvatska pokrenuta?
Da. Uglavnom činjenicom da se tada dogodila smjena vlasti. Ali i s nekoliko poteza Ive Sanadera na početku mandata. Doduše, to pokretanje je trajalo otprilike pola godine. I onda je stalo, a u nekim stvarima se krenilo i u rikverc.

Ako razmislimo o početku Sanaderove vladavine, sjetit ćemo se šoka kojeg smo svi doživjeli. HDZ je ušao u koaliciju sa SDSS-om. To nitko nije očekivao. A upravo je to potez zbog kojeg je Sanader dobio simpatije vanjskopolitičkih čimbenika. Ja sam i danas uvjeren da je Sanader iznenadio i samoga sebe u tom trenutku.
Zatim se Sanader pojavio na pravoslavnom Božiću. Ni to nitko nije očekivao.
To je sigurno pokrenulo Hrvatsku. Makli smo se s mrtve točke na kojoj smo bili zarobljeni godinama. A baš je HDZ godinama uzimao političke bodove iz sukoba sa Srbima.

Slijedeće što je Sanader napravio je puna suradnja s haškim sudom.
I to je značio pomak. Jer je baš Sanader taj koji je dizao galamu na splitskoj Rivi kontra suradnje s tim sudom.
Sanader je svojim kopernikanskim(je li vrijeme za novi pojam „sanaderovski obrat“?) obratom omogućio da se smire strasti. Nema veze što je on taj koji je strasti i raspirivao.

Dakle, pokretanje se dogodilo smirivanjem strasti koje je HDZ i uzrokovao. I to je sve.

Na početku mandata Sanader se držao standarda koje je uspostavila prethodna Vlada Ivice Račana. 2004. godine još se moglo dogoditi da neki Sanaderov suradnik bude smijenjen pod pritiskom javnosti. Danas se ne miče ni ministar(ili više njih) koji je duboko u kriminalnom glibu Hrvatskog fonda za privatizaciju.
Što se promijenilo u ove četiri godine? Što je natjeralo Sanadera da ide ispod demokratskih standarda koji su već postignuti?
Sanader se umorio. Sve veći su mu podočnjaci, sve sporije reagira, sve češće reagira potpuno krivo.
A kako se jadan ne bi i umorio. Svaki dan mu neki od ministara, državnih tajnika, pomoćnika ministara, njihovih vozača složi frku kakvu mu ni najžešća oporba nije u stanju složiti.
Ministri su mu predmet ismijavanja na internetu, organiziraju vojne vježbe za vlastitu djecu, uzrokuju incidente na stranim aerodromima, upetljani su u afere itd, itd, itd… a i sam Sanader ima mrlja tijekom mandata.

Što nam je, dakle, činiti?
Mislim da svi trebamo pohvaliti Sanadera za dvije(ja nisam očekivao ni toliko) dobre stvari koje je napravio, ali mu i poručiti da se istrošio i nije više u stanju voditi Vladu.

Glas narodni:

Druže Ivo na svemu ti hvala,
tvojoj Vladi vrijeme je da ode.
Birač nije stoka ni budala,
da ga vodaš žednog preko vode.