Zbogom

Noćas u 3:05 umro je Ivica Račan.
Zbogom druže.

24.II.1944.Ebersbach-29.IV.2007.Zagreb

Crveni karton obojici

Nismo dobili Euro2012. Nije mi ni žao. Jest malo neugodno što smo dobili 0 glasova, ali vjerojatno naša kandidatura nije ni zaslužila više.
Prije nekoliko mjeseci Vlatko Marković nas je uvjeravao kako nema nikih problema i da je on uvjeren da ćemo dobiti organizaciju europskog nogometnog prvenstva. Toliko uvjeren da će dati ostavku u slučaju neuspjeha. Pričao je još da ima on prijatelja u UEFA-i koliko hoćeš i da on svakodnevno kod njih lobira. Mjesecima, a pogotovo 10 zadnjih dana pred odluku, bili smo bombardirani neizmjernim optimizmom. Spominjale su se knjige od 13 000 stranica koje smo pripremili za kandidaturu. Sve smo napravili.
Osim stadiona, cesta, željeznice, hotela…
Nisam čuo ni da netko spominje otkud bi se namakla sredstva za organizaciju. Nogomet, uz izuzetak A reprezentacije, nam je katastrofalan. Klubovi nam ispadaju od predstavnika Albanije, Cipra i drugih sličnih nogometnih velesila. Nogometne menadžere ubijaju na ulazima zgrada gdje stanuju. Neki imaju sreću pa budu samo provozani u prtljažniku, malo im se zaprijeti oružjem da bi prodali igrača. Ima svašta u našem nogometu. Osim nogometa.
Jednom rječju jad. Ali imamo vrhunskog lobistu Markovića. Koji lobira.
E, upravo lobiranje je ono zbog čega je premijer doktor Ivo Sanader digao frku protiv Markovića. Jer ono što Sanader radi po pitanju ulaska Hrvatske u EU je isto kao i kod Markovića, lobiranje bez pokrića. Isijavanje optimizma za kojeg nema realnog oslonca.
Reforma pravosuđa se svela na 3 godine za jedan joint, gospodarstvo je opet uronilo u nelikvidnost, gospodarski rast promijenio ime u gospodarski pad, vanjski dug probio granicu od 30 milijardi, policija puca po građanima koji su došli po osobnu iskaznicu, rijetko koji ministar nije upleten u neku korupcijsku aferu, glasnogovornik Vlade morao dobiti povišicu zbog količine opravdavanja Vlade…ma ima za cijeli roman.
Sanader je u frci, narod je prokužio Markovića, a kako je riječ o identičnoj igri, zaključuje da je i on prokužen.
A prokužen je, itekako.

Glas narodni:

Druže Vlatko, bio si u krivu,
daj ostavku i povedi Ivu!

Peticija

Udruga Zefra iz Pregrade je vodila radove uređenja i sanacije prostora Doma kulture. Gradsko poglavarstvo je odlučilo zatvoriti Dom kulture i zabraniti sva događanja.
Zefra je na taj udar na civilno društvo odlučila uzvratiti peticijom.
Ja im želim da uspiju u svojoj namjeri. Ako im želite pomoći, na ovom linku možete potpisati peticiju.

Umjesto pozdrava

My way

And now, the end is near, and so I face, the final curtain.
My friend, I’ll say it clear,
I’ll state my case, of which I’m certain.
I’ve lived, a life that’s full, I’ve traveled each and every highway.
And more, much more than this,
I did it my way.

Regrets, I’ve had a few, but then again, too few to mention.
I did, what I had to do, and saw it through, without exemption.
I planned, each charted course, each careful step, along the byway,
and more, much more than this,
I did it my way.

Yes, there were times, I’m sure you knew,
When I bit off, more than I could chew.
But through it all, when there was doubt,
I ate it up, and spit it out.
I faced it all, and I stood tall,
and did it my way.

I’ve loved, I’ve laughed and cried,
I’ve had my fill; my share of losing.
And now, as tears subside, I find it all so amusing.
To think, I did all that, and may I say not in a shy way,
“Oh no, oh no not me,
I did it my way”.

For what is a man, what has he got?
If not himself, then he has naught.
To say the things, he truly feels,
And not the words, of one who kneels.
The record shows, I took the blows
And did it my way!

I did it my way.